Nema sumnje tko je vodeći inovator i poduzetnik danas u svijetu. Čak i da je Steve Jobs živ, titula bi najvjerojatnije ostala u istim rukama, doista je riječ o njegovu legitimnom nasljedniku. On je jedini poduzetnik u povijesti koji je stubokom promijenio čak tri sfere: svemirsku tehnologiju SpaceX-om, automobilsku industriju Teslom i energetiku SolarCityjem. Tako je puno bliži Tonyju Starku iz Iron Mana negoli Jobsu ili nekom drugome iz plejade velikih poduzetnika Silicijske doline. Ostaje samo jedno pitanje: pa tko je, dovraga, taj Elon Musk!?
Spasonosni bijeg
Najbliže je tom odgovoru došao vodeći Bloombergov tehnološki novinar Ashlee Vance. Zašto bi netko pisao biografiju Elona Muska jasno je iz uvoda, no jasno je i da Musk to ne bi svakome i dopustio. Tako je bilo i s Vanceom na čije je molbe da sudjeluje u radu na njegovoj biografiji multimilijarder suho odgovarao "ne". No, uvidjevši da Vance doista misli ozbiljno, jer su do njega počele dopirati vijesti da Bloombergov novinar kontaktira s osobama vezanim uz njegov život i rad, Musk je pristao naći se s njim. Vance je tako upoznao i prvu važnu Muskovu osobinu; da on iznad svega cijeni kada se ne priznaju granice. Na sastanak je Musk pristao zbog vrlo konkretnog cilja – ishoditi autorizaciju biografije za koju je Ashlee Vance razgovarao s gotovo 300 ljudi. Nije je uspio ishoditi pa je i zbog toga njegova knjiga "Elon Musk: Tesla, SpaceX, and the Quest for a Fantastic Future" od svojeg izlaska sredinom prošlog tjedna dobila veliki publicitet u američkim medijima.
Vance nije imao previše skrupula. Iako se u većem dijelu knjige bavio nastankom triju velikih Muskovih kompanija, čak i četiri uračunamo li tu i PayPal kao jedinu s kojom nije uspio, nije propustio prikazati ga u realnom svjetlu. Za većinu njegov je portret možda neočekivan, ali za one koji pomnije prate vodeće ljude Silicijske doline vjerojatno nimalo iznenađujući. Jasno je da uspjehe koje je ostvario Elon Musk, nastale ne toliko na njegovim idejama koliko na njegovoj energiji, načinu rukovođenja i poslovanja, svakako ne može ostvariti obična osoba. A kod Muska je nesumnjivo riječ o vrlo tankoj granici između genija i onog nečeg drugog za što izraz možda i nije sasvim primjeren ovom tekstu. To da je rođeni Južnoafrikanac imao djetinjstvo koje se teško može opisati lijepim moguće je zaključiti po logici stvari.
Ipak, već u djetinjstvu kod Muska su se mogle uočiti osobine koje će ga označiti drukčijim. U ranoj mladosti znao je toliko odlutati mislima da se činilo kako uopće ne čuje. Liječnici su zbog toga postavili pogrešnu dijagnozu i uklonili mu adenoidne žlijezde. Kao 12-godišnjak Elon Musk je u 167 redaka programskog koda sastavio računalnu igricu koju je nazvao Blastar. Iako to nije bio dragulj, vidjelo se da je mladi Elon talentirano dijete rijetko očarano računalima. Ipak, do genijalnosti je još dug put, a njegovu ranu mladost obilježavaju samoća i zlostavljanje. U školskoj dobi Elon Musk bio je meta grubih nasrtaja kolega koji su nerijetko završavali i težim ozljedama. Jednom su školski nasilnici natjerali njegove rijetke prijatelje da ga izvuku iz skrovišta u koje se skrio kako bi ga prebili tako da je zbog ozljeda na tjedan dana završio u bolnici. Odrastanju nije pomogao niti konstantno napet odnos s ocem koji je, prema knjizi, uživao u oštrom odnosu prema Elonu i Kimbalu, dvojici svojih sinova.
Izlaz je za mladog Muska bio napustiti Južnu Afriku i zaputiti se prema Sjedinjenim Državama. I po tome koliko u poslu ne štedi ni sebe ni svoje suradnike očito je da su ga oblikovali grubi događaji iz rane mladosti. Autor jezgrovito navodi Muskove suradnike iz turbulentnih vremena SpaceX-a i Tesle: Tražio je da se radi 20 sati dnevno, ali on je onda radio 23 sata. Za njega su suradnici, kaže autor, bez obzira na to u kakvim odnosima s njima bio, streljivo koje troši na putu do cilja koji si je postavio.
Ekstreman, ali i tipičan primjer za to je legenda obje korporacije Mary Beth Brown koja, ako već Muska doživljavamo poput Iron Mana Tonyja Starka, odgovara liku Pepper Potts. Ona je Musku organizirala čak i vrijeme koje je provodio s djecom, koordinirala sve njegove aktivnosti vezane uz obje tvrtke, mislilo se da Musk bez nje ne može funkcionirati. Kako pogrešno! M. B. Brown jednog je dana zatražila da je se tretira jednako kao i direktore. Bio bi to za svakoga drugog razuman zahtjev, osim za američko-južnoafričkog inovatora. Odgovorio je da bi trebala uzeti godišnji, za vrijeme kojeg će on sam obavljati sve što je radila ona, pa ako procijeni da sve to vrijedi direktorskih privilegija, ona će ih i dobiti. Mary Beth Brown je pri povratku dočekao – otkaz s obrazloženjem kako je u tih tjedan dana Musk shvatio da mu osobna tajnica ne treba. Ipak, ljudi koji su imali priliku raditi za Muska rijetko neće pokazati lojalnost, čak i kada ga napuste, bilo svojevoljno bilo zbog otkaza. Usprkos ponovljenim Vanceovim pitanjima, M. B. Brown nije pristala govoriti za knjigu.
Razlog zbog kojeg svakako treba pročitati ovu do sada najpotpuniju Muskovu biografiju je i to što se u hrvatskim medijima napisi o njemu pojavljuju gotovo uvijek vezano uz neku njegovu ideju, a zamisli mu nisu najjača strana. Autor nije propustio podsjetiti kako Tesla, komercijalni električni automobil, nije ni originalna Muskova ideja ni njegova temeljna zanimacija. Muska više zanima osvajanje Marsa, što namjerava ostvariti pomoću kompanije SpaceX.
Strah od umjetne inteligencije
Ne jednom u knjizi se pojavljuje njegova izjava da raketama koje izrađuje SpaceX namjerava ljudsku rasu odvesti na Mars i ustanoviti ga kao drugi dom čovječanstva, možda na njemu i sam dočekati smrt. Sve je počelo još u školskom dvorištu u kojem je ispaljivao rakete, a priča s Marsom počela je s objavom da na Mars želi poslati miševe za koje se nada da će se i razmnožavati. Ako su mu se nakon takvih izjava ispočetka i smijali, danas ga shvaćaju apsolutno ozbiljno. S ljudima koji su ga uveli u industrije kojima danas vlada ili se brzo obračunao ili su oni danas u zapećku i bez ambicije da ih se prizna kao zaslužne za uspjeh njegovih tvrtki. Neosporno je da je i prije razmišljao o električnim automobilima, no tek ga je pojava Martina Eberharda, stvarnog začetnika Tesle, navela da se u to zaista i uključi. Međutim, kada je Musk shvatio da Eberhard nije sposoban voditi tvrtku, riješio ga se brzo i bespogovorno. Ta je osobina obilježila cijelu njegovu karijeru, nerijetko je sam preuzeo vodstvo nekog projekta. I za razliku od mnogih drugih – uvijek uspijeva, piše Ashlee Vance.
J. B. Straubel jedan je od dvoje ljudi koji Muska prate od početka njegovih pothvata. Straubel je neobično sposoban inženjer, u biti najzaslužniji za Teslu, ali nema ni govora o tome da bi on sebe istaknuo ispred Muska.
– Elon je u sve što je napravio ugradio sebe, dao je svoju krv, znoj i suze, mnogo više nego bilo tko drugi. Ne bih ništa napravio bez njega. On je gazda kojeg poštujem i koji ima svako pravo istaknuti sebe kao najzaslužnijega – objasnio je Straubel Vanceu zašto je tako. Sličnu lojalnost iskazuje i Gwynne Shotwell, predsjednica SpaceX-a. Vjerojatno zato jer oboje razmišljaju kao Musk. Na primjer, oni ne bi pravili problem ako bi šef prigovorio djelatniku što je uzeo slobodan dan jer mu se rodilo dijete (to je jedan od navoda iz biografije koji je Musk osobito gorljivo nastojao opovrgnuti). – Mi ovdje mijenjamo povijest, a ne vidim da si ti tome predan, stajalo je navodno u tom mailu. Drugom prilikom, u teškim počecima Tesle, zaposlenicima je priopćio da će imati vremena za obitelji ako tvrtka propadne. Za jednog razgovora autor je primijetio da jako puno ljudi radi subotom. Musk je to vidio drukčije. – Omekšali smo! Sve ih je j....o manje i manje – rekao je. Riječ "j....o" Musku je omiljena baš kao i njegovim suradnicima. Slično je radio i vlastitim suprugama. Prvu, Justine Wilson, prema njezinim riječima, osvajao je poput Terminatora. – Fiksirao se na mene od prvog trenutka sve dok me, malo pomalo, nije osvojio – rekla je. No, čim su se oženili, dao joj je do znanja tko je šef u braku, a rastao se tako što ju je jedne večeri prije spavanja pitao što želi u životu, da bi je ujutro pomilovao po glavi i otišao po dokumente za rastavu. Sve se pretvorilo u javnu trakavicu jer je Justine pisala i blog, i detalje braka opisala u magazinu Marie Claire, a Musku nije pomoglo ni to što se radilo o ključnom trenutku njegove poslovne karijere, bio je u situaciji da bankrotom SpaceX-a izgubi baš sve.
Naravno, osim u privatnoj sferi, i u poslovnoj je poput Terminatora. U svakom trenutku bio je spreman žrtvovati sve što ima da njegove kompanije uspiju. Jednom je investitoru rekao: – Poput samuraja sam, radije bih počinio seppuku nego se predao. Njegova tvrtka SpaceX je, unatoč neuspješnim uzlijetanjima, uspjela osigurati posao s NASA-om, "sjeli" su i prvi vladini zajmovi pa tako trenuci frustracije Muskovih ljudi ipak nisu uzaludni. Politika proizvodnje većine dijelova unutar kompanija i tako rušenja cijena pokazala se i više nego efikasnom.
S drugom suprugom, glumicom Tallulah Riley, dvaput se ženio i dvaput rastajao, drugi put jer ju je savladala nostalgija za rodnim Londonom. A upozorio ju je da izabrati njega znači izabrati najteže. – Koliko ženi treba tjedno? Pet, deset sati tjedno, moram znati da vidim mogu li to – rekao je Musk prijatelju između dva braka. Ipak, briljantni je poduzetnik, otkriva biografija, doživio i osobnu tragediju, s prvom suprugom Justine izgubio je dijete, ali to ga nije omelo, kasnije će dobiti i dvojke i trojke. A u njihovu odgoju on ima posebno pravilo – na čitanje moraju potrošiti više vremena nego na igranje, njihove online igrice nipošto ne smiju biti glupe.
Nedavno su mediji prenijeli kako je Musk napravio alternativnu školu za svoju djecu. U knjizi Vance navodi jedan od mogućih razloga. Smeta mu, kaže autor, što mu djeca neće proći što i on. Maltretiranje je, smatra, pomoglo Musku da postane ono što jest i dalo mu dodatnu odlučnost i snagu. – Danas su škole previše zaštitničke. Nazovete li nekoga imenom, pošalju vas kući. U moje vrijeme, ako vas je netko udario a nije bilo krvi, odmahnuli bi rukom – kaže Musk.
Superbogati poduzetnik, poput drugih ljudi, ima i svoje strahove. Na prvoj večeri s autorom biografije priznao mu je svoju najveću brigu – da će jedan od njegovih najboljih prijatelja, suosnivač Googlea Larry Page, izgraditi flotu robota umjetne inteligencije sposobne da uništi ljudsku rasu. – To me jako brine, rekao je tada bez obzira na to što Pagea smatra dobrohotnom osobom. – On će to vjerojatno učiniti nehotično. Jako se bojim utjecaja umjetne inteligencije na čovječanstvo, govorio je tada proždrijevši usput svoju večeru i pola novinarove u golemim zalogajima, kako opisuje autor u svojoj knjizi. Nije čudo, Elon Musk ogroman je čovjek, izuzetno širokih ramena i snažne fizionomije.
Dvoipolsatni razgovor s autorom biografije završio je jednostavnim Muskovim pitanjem: Mislite li da sam luđak? Autor će kasnije shvatiti da je to pitanje Musk više uputio samome sebi nego njemu. S pravom, u finalu ove sjajne biografije autor postavlja ključno pitanje: je li Elon Musk doista najveći poduzetnik, hoće li nadmašiti Thomasa Edisona, Howarda Hughesa, Stevea Jobsa, Billa Gatesa? Ne još, ali najbliže je tome da zamijeni Jobsa kao vrhovnog ideala Silicijske doline, slaže se većina Vanceovih sugovornika. Dosadašnjim je radom, u kojem su mu podjednako bitni izumi koliko i inovacije u radnom procesu, stvorio šansu da postane jedan od najvećih biznismena i inovatora svih vremena.
Do 2025. godine Tesla bi mogao imati lepezu od pet ili šest modela i potvrditi se kao dominantna snaga na rastućem tržištu električnih automobila. SolarCity, treća Muskova kompanija, koja se bavi solarnom energijom, mogla bi postati jedan od ključnih dobavljača energije i kao vodeća na rastućem tržištu solarne energije. Okosnica svega SpaceX trebao bi, prema Muskovim tvrdnjama, omogućiti tjedne letove u svemir, i za ljude i za teret, čime bi zbog izuzetno niske cijene usluga, jer kompanija sve radi sama, iz utrke izbacio cijelu konkurenciju. SpaceX-ove rakete trebale bi se vraćati iz svemira s milimetarskom preciznošću.
Obnovio vjeru u tehnologiju
Nije tako daleko ni put na Mars, ne za miševe kako je ispočetka zamislio, nego za ljude. Iako već sad vrijedi oko deset milijardi dolara, Musk bi, kada bi se sve to ostvarilo, bio uvjerljivo najbogatiji čovjek na planetu. Kompletnu proizvodnju svojih tvrtki smjestio je u SAD, a njegov nekadašnji kolega, suosnivač PayPala Peter Thiel, tvrdi da je Musk možda otišao dovoljno daleko da je uspio obnoviti vjeru ljudi u tehnologiju i ono što ona može učiniti za čovječanstvo. Sve to nije bez rizika, pogotovo let u svemir, no rizik je bio dio Muskova djelovanja od samog početka. Nije on nikakav luđak, potvrđuje autor, samo ima razinu odlučnosti koja mu dopušta da ide tamo gdje drugi i ne pomišljaju. Na pitanje što je sve voljan riskirati potencijalno najveći inovator u povijesti, daje vrlo izravan odgovor – sve ono što je svakome drugome najdraže.
Elon je car, da je barem više takvih ljudi koji stvaraju pozitivne stvari na ovoj planeti. Koji ulažu sav napor da svima bude bolje. Naravno da u konačnici i on ima koristi, ali bolje to nego da razvija nove zemlja zrak rakete.