Unatoč deklarativno globalističkoj politici u državama Europske unije s najviše stranaca njihov udio je tek oko 10% ili nešto više, s izuzetkom Luksemburga. Koliko je EU zaista otvoren prema strancima, a koliko je u toj otvorenosti podvojen? EU ima 512,6 milijuna stanovnika prema procjeni Eurostata, a u njoj je 1. siječnja 2018. živjelo 22,3 milijuna stranaca iz trećih zemalja.
Luksemburg ima najviše stranaca, njih 48%, no samo ih je 8% izvan EU. Svi ostali su državljani EU. Politolog Anđelko Milardović i voditelj Međunarodnog znanstvenog projekta “Globalizacija migracija, antiimigrantske stranke i ksenofobija u EU” u okviru Instituta za migracije i narodnosti kaže da Luksemburg ima toliko stranaca jer je, uz poslovno i sjedište međunarodnih organizacija, i porezna oaza. Nakon Luksemburga najviše stranaca, 10% ili više, imali su početkom 2018. Cipar, Austrija, Estonija, Malta, Letonija, Belgija, Irska i Njemačka. No podaci Eurostata ne pokazuju koliko EU ima stanovnika porijeklom iz trećih zemalja, a danas državljana EU. Prema podacima iz 2017. 36,9 milijuna ljudi rođenih izvan EU živjelo je u EU.
Luksemburg, Cipar porezne oaze...
Zanimljivo je da je u Cipru od ukupno 17% stranaca njih 14% iz članica EU.
– Cipar je isto porezna oaza s mogućnošću otvaranja off-shore kompanija – kaže Milardović. Država u koju idu poslovni migranti je i Malta, s 8% stranaca iz EU i njih 6% iz trećih zemalja.
– Atraktivna je za poslovne migracije jer je u središtu Mediterana, a i dio prisilnih migranata završi na Malti – kaže Milardović. Susjedna Austrija ima 8% stranaca iz trećih zemalja, među kojima su i ljudi iz bivše Jugoslavije. Njemačka s više od 80 milijuna stanovnika početkom 2018. imala je 6% stranaca izvan EU. U Estoniji se pak među 14% stranaca izvan EU, kaže Milardović, ubrajaju uglavnom Rusi koji su ostali manjina nakon nezavisnosti te zemlje i Rusi poslovnjaci. Irska i nije baš otvorena prema strancima iz trećih zemlja jer ih je početkom 2018. imala tek 3%.
– Irska ciljano privlači državljane EU sličnog kulturnog koda zbog lakše integracije. Nisu bez razloga Hrvati otišli tamo. Europa nije toliko otvorena prema strancima, osobito nakon 2015. Države EU nikad se nisu smatrale useljeničkim u smislu SAD-a, Kanade, Australije. Francuska i Britanija uglavnom su primale ljude iz bivših kolonija, Njemačka, Austrija i skandinavske zemlje primale su gastarbajtere i nisu se deklarirale kao useljeničke. Njemačka uglavnom ljude tretira kao radnu snagu i povlači ih s periferije Europe – kaže Milardović. Najmanje stranaca, manje od 1%, imaju Poljska, Rumunjska i Litva te Hrvatska i Bugarska – njih oko 1% koji nisu državljani EU. Jasno je da kod nas najviše stranaca dolazi iz bivše države.
– Prema pitanju migracija Europa se od 2015. podijelila na orbanovsku i višegradsku, krajnje zatvorenu prema strancima, koja ima antiimigrantsku politiku jer u povijesti te zemlje nikad nisu bile imperijalne i nemaju osjećaj krivnje prema migrantima. Nasuprot njima je globalistička bruxelleska osovina Njemačka – Francuska. Prvi su put migracije ušle u polje političkog i EU pretvorile u shizofrenu tvorevinu. No, kad se pogleda sastav stanovništva, i globalistički EU ima suverenističku crtu jer određuje kvote i koliko ljudi može doći. I ona ima selektivni suverenistički pristup s deklariranim globalizmom. Orbanovska Europa je bunker, a ova druga nastoji biti između bunkera i kozmopolitske Europe – komentira Milardović.
Austrija, dodaje, balansira između te dvije Europe. Italija, koja je pripadala imperijalnim zemljama, kontrolirala Libiju dok je Gadafijev režim bio živ i bila gromobran prodoru migranata do njegova pada, danas je podijeljena oko migranata. Posljedica te podijeljenosti je, kaže, politički sastav Salvini, Beppe Grillo, koji su neskloni strancima.
– Otvorenost skandinavskih zemalja je kontrolirana i tamo je došlo do tektonskih poremećaja. Neki dijelovi u Švedskoj i Nizozemskoj su problematični, nije uputno ulaziti u njih. To ne ide u javnost da se ne ruši pozitivna slika tolerantne Skandinavije koja nije baš tako tolerantna. Vidi se to i po zaokretu politike u Finskoj, Švedskoj i postotku glasova koji su dobili euroskeptični, ksenofobni i antiimigrantski švedski demokrati na izborima (17%, op.a.). U Danskoj je slično – govori Milardović. Drži da bi na izborima za EP antiimigrantske stranke mogle dobiti kao i na nacionalnim izborima, od 7 ili 10 do 17%.
Paradoks globaliziranog svijeta
– Migracije u EU su još kontrolirane. U sociološkoj literaturi pojavio se novi tip migranata uslijed klimatskih promjena i dođe li do težih klimatskih promjena nema te države i vojske koja će ih zaustaviti jer će se te migracije moći samo globalno regulirati. Ljudi će se premještati tamo gdje ima hrane, gdje je sigurno i gdje se mogu množiti. I to je zakon života – kaže. Najviše državljana koji su došli izvan Europe imaju Francuska i Britanija, koje su metropole za stanovnike bivših kolonija, koji ih doživljavaju kao mame i tate. U Parizu, kaže, žive ljudi iz svih dijelova svijeta gdje su Francuzi imali kolonije, no Pariz ima problem paralelnih društava u svojim četvrtima, iako ima i četvrti u kojima žive ljudi svih boja kože.
– Kad je Francuska igrala s Njemačkom, svi “melanž” Francuzi nosili su francusku zastavu. Paradoks je globaliziranog svijeta i reakcija na globalizam što u Njemačkoj imate treću generaciju Turaka, zatvorenu u svoje četvrti u kojima se međusobno žene i govore turski. Imaju svoje novine, satelitske kanale, žive u Frankfurtu, a virtualno su u Istanbulu. Danas postoje umjerena tumačenja u smislu miješanja kultura i radikalna u smislu modificiranog rasizma – kaže Milardović.
VIDEO Masovni prosvjed zbog Brexita
EU je otvorena samo za profit....robovlasničko udruženje.