Suočena s Erdoğanovim prijetnjama u kojima turski predsjednik koristi izbjeglice iz Sirije i drugih država kao političke pijune, Europska unija u protekla dva dana povlači potpuno nove poteze kojima je cilj nadmudriti ili, bolje rečeno, nadluditi drugu stranu, koja je očito percipirana kao poludjela premda to nitko tako ne govori.
Nadluditi je ispravnija riječ u ovom slučaju jer film koji sada gledamo, s Turskom i Grčkom, odnosno Europskom unijom u glavnim ulogama, verzija je onoga “Prljavi igraju prljavo”. Na "lud" potez jednako "ludim".
Erdoğan je odigrao prljavo kad je – suočen s realno teškom situacijom s njegovom vojskom u Idlibu, na sjeveru Sirije, ali situacijom koju je u velikoj mjeri sam pomogao zakomplicirati – počeo na sva zvona javljati izbjeglicama i migrantima da im širom otvara turska vrata prema EU. Prljavo, jer je to učinio kao ciničan pokušaj stvaranja pritiska na europske države u nadi da će ih to natjerati da nekako interveniraju na strani Turske u sukobu sa snagama sirijskog režima i Rusije u Idlibu. Ta nada ne izgleda kao da će se ostvariti, što se vidjelo i na sastanku Sjevernoatlantskog vijeća u sjedištu NATO-a krajem prošlog tjedna. Erdoğan je svojim teško objašnjivim potezima, među ostalim i nedavnom ofenzivom na Kurde na sjeveru Sirije, po putu izgubio simpatije i razumijevanje mnogih saveznika.
Video: Hassan Haidar Diab - Prijeti li nova migrantska kriza: Tko će odgovarati za izgubljene živote ako krene egzodus?
No, EU je ovaj put, barem u prvoj reakciji, odlučila dokazati da se ni druga Erdoğanova nada – a zapravo ludost – neće ostvariti: konkretno, nada da će masovnom propuštanjem stotina tisuća migranata prema Grčkoj i Bugarskoj ucijeniti Europu. Ono što se dogodilo u protekla tri dana zaista je nevjerojatan razvoj događaja. Grčka je privremeno suspendirala pravo na traženje azila, što je radikalan potez jer se ne čini da je zakonit po međunarodnom i europskom pravu, no upravo u tome vidi se pokušaj da se “nadludi” Erdoğana (namjerno koristimo tu nepostojeću riječ zbog sličnosti, a oprečnosti pojmu nadmudriti). A ono što je politički još važnije jest to da Grčku u tom pristupu podržava cijela Europska unija, zasad barem u gestama, vidjet ćemo hoće li sutra tako biti u pravno obvezujućim odlukama.
EU je skinula rukavice i na prljav Erdoğanov pokušaj odgovara zapravo prljavo. Za jadne izbjeglice i stvarno očajne ljude kojima je potrebna međunarodna zaštita taj film, nažalost, više podsjeća na “Ponoćni express”. Ali EU, čini se, ima kalkulaciju da u startu sasiječe Erdoğanov pokušaj ucjene, da pošalje poruku izbjeglicama i migrantima da ne pokušavaju nešto što im neće uspjeti, da ne riskiraju svoje živote na Erdoğanov zvižduk za pokret u pogibelj. Nije sigurno da EU ima drskosti – ili želudac, nazovite to kako hoćete – da neko dulje razdoblje krši međunarodne konvencije, zakone i vrijednosti do kojih mu je stalo.
Video: Migrantska kriza: Tisuće ljudi iz Turske krenulo prema Europi
Za EU je, čini se, važno slanje snažne poruke u ovih prvih nekoliko dana, poruke koja bi u idealnom scenariju ispraznila Erdoğanovu prijetnju. U idealnom scenariju EU bi, nakon takve poruke Erdoğanu, trebao zaista učiniti jednako velik i koordiniran napor da zbrine dosad najveći broj izbjeglica iz Sirije, pogotovo ako velikom broju ljudi koji su sada stiješnjeni između dvije vatre u Idlibu bude trebala međunarodna zaštita, kako se sada čini da će im trebati. Ali, o svemu što se dalje bude događalo možemo samo nagađati.
Ono što je već sada sigurno, jer je vidljivo golim okom, promjena je stava cijele Europske unije: kritična masa država članica, ako ne i sve, vidi čuvanje vanjskih granica EU kao najvažniji prioritet. Svi ponavljaju frazu “ne možemo dopustiti da se ponovi 2015.” kad su granice bile propusne, a države članice na migrantskoj ruti samo propuštale neregularne migrante sve dalje i dalje prema sjeverozapadu.
Sad nitko u EU ne želi tolerirati politiku propuštanja, a treću zemlju koja se upustila u propuštanje, Tursku, jedna država članica (Grčka) otvoreno naziva najvećim krijumčarom ljudi. Turska otvoreno proziva Grčku za ubojstva migranata objavljujući videosnimke na kojima se vide naoružani grčki graničari kako pucaju u znak upozorenja uokolo migranata.
Tragično je da Sirijci, koje je ubijao njihov režim uz pomoć brutalnih Rusa, nailaze na pucnje iz Europe koje se žele domoći. Ali uzroci su te tragedije duboki. Sva dubina te krize sada se otvorila nad Europskom unijom, i to baš u vrijeme hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, u vrijeme širenja novog koronavirusa iz Kine, u vrijeme najkompliciranijih pregovora koje je EU ikad vodio, poput onih nakon Brexita i onih o novom sedmogodišnjem proračunu.
Parafraza jedne kletve: dabogda predsjedao u zanimljivim vremenima...
Novinari, novinari...odista je rat u Siriji strašan kad ljudi, čak iz Afganistana 5000 km udaljenog od tog rata, bježe! To je kao da je krenuo egzodus s Urala zbog rata u Hrvatskoj 1991.!