Procedura imenovanja novog predsjednika Vrhovnog suda, koja je u tijeku, potaknula je kontroverze i uzastopne omalovažavajuće javne izjave protiv sudaca - opaska je koju Europska komisija navodi, u poglavlju o Hrvatskoj, u godišnjem pregledu stanja vladavine prava u svim državama članicama.
“U kontekstu razmimoilaženja u stavovima oko sljedećeg predsjednika Vrhovnog suda, Ustavni sud naglasio je važnost suradnje (institucija, op.a.) države vlasti”, dodaje se na tu temu u ovom izvješću, koje je danas usvojeno i objavljeno u sjedištu Europske komisije u Bruxellesu. “Državno sudbeno vijeće predložilo je jačanje svoje uloge u biranju sudaca, što je pitanje koje je naglašeno u (prošlogodišnjem, op.a.) izvješću o vladavini prava iz 2020.”, navodi se još u sažetku poglavlja o Hrvatskoj.
Komisija ne ulazi u to tko je u pravu u sukobu mišljenja kojeg je isprovocirao predsjednik Republike Zoran Milanović inzistirajući na svojoj specifičnoj proceduri predlaganja Zlate Đurđević za predsjednicu Vrhovnog suda, koju je Hrvatski sabor većinom glasova odbio. U Komisijinu izvješću samo se bilježi činjenično stanje, ali na kraju tog bilježenja stoji i nešto što se tiče hipotetskog scenarija u kojemu bi se za predsjednicu(-ka) Vrhovnog suda imenovala osoba koja dotad nije bila sudac, kao što je slučaj sa Zlatom Đurđević.
“S obzirom na to da kandidat za predsjednika Vrhovnog suda može istovremeno biti imenovan novim sucem (ako osoba dotad još nije bila sudac), vrijedi napomenuti da prema preporukama Vijeća Europe za izbor sudaca, ondje gdje ustavne ili druge zakonske odredbe propisuju da šef države, vlade ili zakonodavno tijelo donosi odluke, mišljenje neovisnog i stručnog tijela sastavljenog u značajnom dijelu iz redova sudstva (u ovom slučaju mišljenje Opće sjednice Vrhovnog suda) treba biti uzeto u obzir od strane relevantnog imenujućeg tijela vlasti”, kaže se u detaljnom dokumentu Komisije.
Ni ton ni sadržaj poglavlja o Hrvatskoj nisu tako kritični kao, primjerice, poglavlja o Mađarskoj. Ali zanimljivo je, primjerice, da Komisija kritizira činjenicu da je u Mađarskoj predsjednik Vrhovnog suda imenovan “izvan normalne procedure” i “unatoč negativnom mišljenju Nacionalnog sudbenog vijeća”. Svaka podudarnost s procedurom koju je kod nas gurao predsjednik Milanović je slučajna.
Pravosuđe se u Hrvatskoj poboljšava u smislu smanjenja trajanja sudskih postupaka i rješavanja zaostalih predmeta, ali nužna su dodatna poboljšanja kako bi se riješili ozbiljni izazovi učinkovitosti i kvalitete hrvatskog pravosuđa. Drugim riječima, ima pomaka na bolje, ali ne dovoljno velikih i dobrih.
U Hrvatskoj je i dalje vrlo niska razina percepcije neovisnosti pravosuđa.
Komisija bilježi da se u nizu slučajeva etičkih povreda i disciplinarnih prekršaja pokretala procedura protiv sudaca pred DSV-om i sudskim vijećima, a neki od tih slučajeva doveli su i do kaznenih istraga. Ne spominju se imena, ali moguće je da se misli na osječke suce koje je utopio osuđeni Zdravko Mamić.
Izvješće o vladavini prava sagledava i problem korupcije: “Procedure javne nabave ostaju visokorizično područje za korupciju, a nekoliko slučajeva je otkriveno zahvaljujući prijavama zviždača. Nastavlja se progon i istraživanje korupcije na visokoj razini, ali osuđujuće presude često dolaze kasno zbog dugotrajnosti postupaka”.
Izvješće se također bavi i medijskim slobodama, a u tom dijelu naglašava se da Komisija prima dojave o tome kako oglašavanje javnih tijela i poduzeća podriva političku neovisnost medijskih kuća koje su ekonomski ovisne o takvim oglasima. Posebno se to događa na lokalnoj razini, dodaje se u izvješću.
Problematičan je i velik broj tzv. SLAPP-tužbi, tužbi koje se strateški pokreću protiv novinara s ciljem zastrašivanja i ometanja njihovog interesa u službi javnosti.
Komisija primjećuje i da su javne rasprave (konzultacije) sastavni dio procedure usvajanja novih zakona, ali da se sudjelovanje građana u tim javnim raspravama percipira kao formalnost, a ne sadržajno vrijedan proces.
Istinski Sanaderov nasljednik. Ne samo na premijerskoj poziciji.