Dragi naši čitatelji,
Želeći obilježiti ulazak Hrvatske u Uniju odlučili smo na dan ulaska, 01.07.2013., objaviti pobjednika natječaja za najbolji esej „Moj dom u EU“.
Pobjednik natječaja je osvojio nagradno putovanje u jedan od EU gradova, te je Tomislav odlučio posjetiti Strasbourg. Njegovo iskustvo grada i bogatstva europskih institucija koje se nalaze u njemu Vam prenosimo niže.
Hvala svima još jednom na sudjelovanju i što ste podjelili s nama Vaše viđenje pridruživanja Hrvatske EU!
Vaš EUčionica tim
Europske institucije u Strasbourgu
Pred nekoliko tjedana imao sam prigodu posjetiti Strasbourg, kao nagradu za svoj esej u sklopu projekta EUčionica. Riječ je o najvažnijem gradu francuske pokrajine Elzas, s izvrsno očuvanom starogradskom jezgrom pod zaštitom UNESCO-a, a koji je u pravom smislu riječi mjesto susreta. Susreću se tu ponajprije kulture: njemačka i francuska, iz kojih je kroz nekoliko stoljeća paralelnog postojanja, ali i povremenih sukoba dvaju naroda na tom području iznikao izuzetan hibrid, objedinjujući najbolje značajke obiju kultura. Naravno, postavši u drugoj polovici XX. stoljeća centralnim mjestom europske suradnje i mira, Strasbourg je posljedično izrastao u grad u kojem se susreće čitava Europa, u vidu političkih predstavnika, studenata i naposljetku posjetitelja. U konačnici je i sveprisutna globalizacija dala svoj doprinos: ulicama Strasbourga danas šeću ljudi iz nebrojenih zemalja i krajeva te sa svih kontinenata.
Našavši se u Strasbourgu imao sam želju posjetiti nekoliko institucija koje u tom gradu imaju sjedište, a predstavljaju sjecišta suradnje europskih država. Započeo sam posjetom Vijeću Europe, osnutkom kojega započinje suvremena europska priča grada. Sve do danas sjedište je te međunarodne organizacije upravo u Strasbourgu te je od 1977. smješteno u "Europskoj četvrti" u zgradi naziva Palais de l'Europe – Palača Europe. Samu organizaciju osnovalo je deset europskih zemalja 1949. u Londonu, a kao temeljna svrha u Statutu je istaknuta težnja postizanju većeg jedinstva država članica sa svrhom očuvanja i ostvarivanja zajedničkog naslijeđa te ostvarenja ekonomskog i socijalnog napretka. Najvažnija tijela Vijeća Europe su Odbor ministara i Parlamentarna skupština. Kroz godine predanog rada aktivnosti Vijeća Europe osobito su se fokusirale na tri polja: vladavinu prava, demokraciju i ljudska prava. U nastojanjima da se glede navedene materije u svim državama članicama ostvari čim veći napredak, u krilu Vijeća Europe donesene su brojne konvencije kojima su države članice preuzele brojne obveze u interesu svojih građana. U tom kontekstu ponajviše se ističe Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1950. temeljem koje je osnovan i Europski sud za ljudska prava, o kojemu će više riječi biti kasnije. Vrlo je važna osobina Vijeća Europe - otvorenost za primanje u članstvo. Članica može postati svaka europska država koja je prema ocjeni Odbora ministara sposobna i voljna ispunjavati obveze iz Statuta. Upravo zahvaljujući takvom pristupu, sve su države Starog kontinenta izuzev Bjelorusije, njih 47, stupile u članstvo. Republika Hrvatska je punopravna članica Vijeća Europe od 1996. godine. Organizacija se posljednjih godina sve intenzivnije angažira u zaštiti i promicanju prava svih manjinskih i ugroženih skupina u europskome društvu, a na Trećem sastanku na vrhu u Varšavi 2005. dogovoreno je jačanje suradnje s drugim međunarodnim organizacijama.
Unutar širokog raspona svojih aktivnosti Vijeće Europe posebnu pozornost posvećuje mladima, promicanju i zaštiti njihovih prava, obrazovanju i uključivanju u društveni život. U skladu s time u okviru Vijeća Europe razvio se i European Youth Centre u Strasbourgu, kao posebno tijelo koje ima važnu ulogu u provođenju politike prema mladima. European Youth Centre surađuje s brojnim organizacijama mladih iz čitave Europe pomažući im u realizaciji brojnih programa koje za cilj imaju poboljšanje položaja mladih ljudi u društvu. Neke od kampanja koje trenutno provode su Pokret protiv govora mržnje, poticanje uključivanja mladih u lokalne i regionalne zajednice i politike te uključivanje mladih u donošenje politika mladih u suradnji s EU.
Već je spomenuto da je Europski sud za ljudska prava osnovan uslijed aktivnosti Vijeća Europe, ponajprije na temelju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Sjedište Suda također je u Strasbourgu, u neposrednoj blizini Palače Europe. Ova institucija je u svojoj biti najviša instanca pred kojom svaka osoba koja smatra da su joj povrijeđena prava zajamčena Konvencijom, od strane bilo koje države koja se obvezala pridržavati obveza te Konvencije, ima pravo potražiti pravnu zaštitu. S obzirom na činjenicu da su sve članice Vijeća Europe ujedno i stranke konvencije, jasno je koliko snažnu ulogu u zaštiti ljudskih prava ima Sud. Više o samome postupku podnošenja zahtjeva Sudu moguće je pronaći na stranicama Vlade RH, na linku.
Osim Vijeća Europe i institucija koje su nastale u krilu te regionalne organizacije, u Strasbourgu se nalazi i Europski parlament, institucija Europske unije, koja je svojim razvojem proteklih desetljeća toliko evoluirala kao organizacija država da danas ima jasno uočljiva nadnacionalna obilježja. To se očituje u vidu tzv. zajedničkih politika te u specifičnom institutu "građanstva" (citizenship) Unije.. Europski parlament jedino je tijelo EU koje građani izravno biraju na izborima. Upravo je u tome njegova iznimna važnost jer predstavlja sredstvo najneposrednijeg utjecaja građana Unije na njezinu politiku. Mandat zastupnika traje pet godina, a svaka država članica, ovisno o broju stanovnika, ima pravo na određenu kvotu u Parlamentu. Ipak, važno je naglasiti da eurozastupnici u Parlamentu nisu politički organizirani prema nacionalnom ključu, već prema političkim opredjeljenjima. Najznačajnije funkcije Europskog parlamenta su suodlučivanje prilikom donošenja pravnih propisa i proračuna Unije te nadzor nad radom Europske komisije. Jačanje položaja Parlamenta u odnosu na druga tijela najbolje se vidi iz činjenice da je prije Lisabonskog ugovora Parlament u pravilu davao samo neobvezujuća mišljenja dok je danas za donošenje velikog broja odluka na razini Unije potreban izričiti pristanak Parlamenta.
Tomislav Sadrić
