Mladi par Sanja i Aleksandar Cvejić iz Niša zaljubljenici su u prirodu. Često odlaze na izlete i borave u zabačenim krajevima, a njihova omiljena Stara planina možda bi im mogla postati novi dom. Aktivno su počeli razmišljati o tome nedavno, kada je Ministarstvo za brigu o selu raspisalo natječaj za kupnju seoskih kuća s okućnicom za bračne parove do 45 godina starosti.
„Uklapamo se u te uvjete koje su postavili – bračni par, mlađi od 45 godina. Međutim, ima tu puno nejasnoća“, kaže Sanja za DW.
„Ne znamo moramo li se vezati za područje Niša, ne znamo možemo li uzeti u obzir sela širom Srbije, i ne znamo kako se prijaviti za to. Vjerujem da će s vremenom to sve biti jasnije."
Sanja kaže da bi to za njih dvoje i njihovu dvogodišnju kći bila prilika da nakon sedam godina prestanu biti podstanari.
„Sada razmatramo svoje opcije i pitamo se bismo li mogli živjeti na selu. Smatramo da bismo mogli, s obzirom na to da ja mogu raditi i online, a i suprug također. Za sada nema dovoljno informacija, pa još uvijek ne možemo donijeti odluku, ali kada bismo je mogli donijeti, izabrali bismo neko selo na Staroj planini. Priroda je tamo prelijepa, s puno mjesta za obilazak. Zrak je čist, a nije ni daleko od urbanog dijela, Pirot je u blizini."
Nejasni uvjeti
Natječaj na koji se obitelj Cvejić želi prijaviti Ministarstvo za brigu o selu raspisalo je krajem lipnja. Prema informacijama s natječaja, izdvojeno je 500 milijuna dinara (oko 4,25 milijuna eura) za kuće s okućnicom čija se cijena kreće do 10.000 eura. Na natječaj se mogu prijaviti parovi mlađi od 45 godina, samohrani roditelji ili mladi poljoprivrednici. Oni ne smiju biti „opterećeni” drugim kreditima i ne smiju da biti bivši vlasnici neke nekretnine. Rok za prijavu je 1. studenoga ove godine.
Mnoge stvari, međutim, još uvijek nisu poznate, a posebno način prijave. Ministarstvo za brigu o selu odbilo je odgovoriti na pitanja DW-a i pojasniti kriterije natječaja, ali i strategiju oživljavanja sela, što su naveli kao krajnji cilj natječaja. U telefonskom razgovoru rekli su nam da na naša pitanja nema tko odgovoriti, odnosno da ne žele odgovarati na pitanja o selima koja nemaju školu ili zdravstvenu ambulantu. Zanimljivo je pritom da je upravo postojanje škole ili zdravstvene stanice jedan od natječajem propisanih uvjeta za dobivanje bespovratnih sredstava za kupnju kuće.
Glavni problem: nedostatak infrastrukture
Sela već desetljećima izumiru zbog nedostatka infrastrukture, to je glavni razlog zašto ih ljudi napuštaju, tvrdi Danijel Dašić iz Nacionalne koalicije za decentralizaciju (NKD) koja okuplja više lokalnih organizacija.
„Mi smo se bavili primjerom sela pokraj Niške Banje, Koritnika i Rautova, čije je odumiranje počelo 2005. Tada su im zbog štednje i optimiziranja ukinute gradske linije, ostali su bez objekta za zdravstvenu zaštitu, a škola je preseljena u Nišku Banju. Ta sela, koja se nalaze samo 10 do 15 kilometara od Niša, nestala su u roku od deset godina“, kaže Dašić.
On navodi i primjer moravskog sela Donja Trnava koje je udaljeno 20 kilometara od Niša: „Djeca iz tog sela koja idu u srednju školu iznajmljuju stanove u Nišu, jer nemaju autobus kako bi se vratila kući nakon škole. I sad, u cijeloj toj priči, netko priča da bi se ta sela trebala dati mladim ljudima, a država svojom centralizacijom intenzivno radi na urušavanju svega što nisu urbani gradski centri“, kaže Dašić.
Predstavnik NKD-a smatra da je potez ministra Milana Krkobabića, odnosno raspisivanje natječaja, dio predizborne kampanje jer su, kaže Dašić, političari u istraživanjima javnog mnijenja dobili rezultate koji pokazuju da ljudima sve veći problem predstavlja centralizacija, kao i nedostatak opcija za život.
„Ova vlast ima tu praksu da sve što joj se ne sviđa prekrije svojevrsnim stolnjakom. I ovo sad što se radi jedan je veliki, šareni stolnjak kojim prekrivaju napuštena sela, opustošene zaseoke i kuće. Oni pokušavaju napraviti nekakvu iluziju zlatnog doba koje je uveliko zahvatila korozija", ocjenjuje Danijel Dašić iz Nacionalne koalicije za decentralizaciju.
Što je selo bez škole?
Koliko je sela koje je „zahvatila korozija", to izgleda ne znaju ni u nadležnom ministarstvu. U spomenutom telefonskom razgovoru za DW su rekli da od 4700 sela u Srbiji „ne znaju koliko njih nema školu".
Jedno od tih sela je i Visočka Ržana. U ovom trenutku u tom selu bi petnaestoro djece moglo ići u školu, ali ona je već desetljećima zatvorena i srušena.
„Sljedeće godine bilo bi i više djece“, kaže Milica Zdravković. Ona se u doba pandemije preselila u to selo – i nije jedina. U vrijeme korone, ili nešto malo prije toga, doselilo se desetak obitelji s malom djecom. Sada se zajedničkim radom i humanitarnim akcijama trude prikupiti dovoljno sredstava da sami naprave montažnu školu.
„Sve je počelo dolaskom jedne obitelji iz Beograda koja je napravila ovčarsku farmu. Ta farma zapošljavala je ljude, pa ih je dolazilo sve više. U prethodnom razdoblju djeca su školu pohađala online, a naš primarni projekt jest da se obnovi i rekonstruira škola. To bi mnogo značilo za ovaj kraj. Ova škola ne radi već nekoliko desetljeća, a nekada je u nju išlo 400 učenika. A da bismo vratili život, moramo vratiti djecu. A da bismo vratili djecu, moramo im vratiti školu“, kaže Milica u nadi da će im barem oko nastavnog kadra pomoći lokalna samouprava.
VIDEO Bračni par iz SAD-a triciklima putuje po svijetu, prošli su i kroz Zagreb: "Bili smo u Sinju! Alka nam se jako svidjela!"
Ali Milno , Nicu , Cirih sa Zagrebom ne poveyuje put bratstva i jedinstva , kao Niš i Zagreb . Dobro , jedinstva više nema , ali bratstvo je večno i neraskidivo , bez obzira što se i braća ponekad pobiju .