Svi mogu biti zadovoljni – na summitu su dobili ono što su htjeli, možda ne sve, ali većinu. No važnije od toga je da se prvi put iskristalizirao fundamentalno drukčiji pristup migracijama od onoga liberalnog, koji je obilježio povijesti Unije. Ovoga puta, možda manje glasno, ali vrlo jasno, države bloka su migrantima – ilegalnim migrantima, da budemo precizniji – prvi put unisono poručile da ih ne žele na svom teritoriju. I za to su spremne i skupo platiti onima koji će se pobrinuti da ih drže što dalje od EU. Pitanje migracija se posljednjih godina, od velikog migrantskog vala 2015., pretvorilo u prvorazredno političko pitanje u nizu država diljem Europe.
U jednoj za drugom, kao domino, migrantska i antimigrantska politika postaju elementi na kojima se gube ili dobivaju izbori, ali i bojno polje na kojem se skupljaju bodovi u sukobu s Bruxellesom, ali i na kojem jačaju populisti. Dokument koji su tijekom noći europski lideri proizveli s jedne je strane dovoljno neodređen da bi mogao zadovoljiti sve koji su u Bruxelles došli s tvrdim i međusobno suprotnim zahtjevima – od talijanskih zahtjeva da migranti postanu zajednički problem kad stupe u EU, preko politike zemalja Višegradske skupine da nema nametnutih odluka o prihvatu migranata, do traženja A. Merkel da se ojača legislativa država protiv sekundarnog kretanja migranata – iako nije potpuno jasno kako će to izgledati u praksi.
No s druge strane, dokument jasno signalizira zaokret u politikama. Ovo unutar EU, to je za unutrašnju uporabu, da se skine teret i neposredan pritisak i na Angelu Merkel i druge. Važnije je to da je postignut konsenzus oko toga da politička stabilnost pa i politička sudbina njih samih, ovisi o tome koliko će migrante moći držati podalje od EU.
Pa će tako reći da se moraju jačati kapaciteti država koje im stoje na putu da se znaju nositi s njima, tvoreći niz brana, po uzoru na sporazum EU i Turske. Prihvatni ili kontrolni centri – nitko neće reći kampovi – u EU će biti na dobrovoljnoj osnovi, ali bi ih političari puno radije vidjeli što dalje uopće od europskog tla, što mnoge podsjeća na kontroverzni australski model slanja ilegalnih migranata na otoke daleko od australskog tla. Za to je pripremljeno dovoljno novca, ali to je mala cijena za političku i stabilnost društva.
Sada se vidi, nakon nepune tri godine, kakav je autogol Merkelica zabila globalizmu i eurocentralizmu. Maestralno. Hahahahahahahaha!!!