Broj registriranih na Zavodu za zapošljavanje često je predmet rasprava i nezadovoljstva. U posljednje vrijeme na ovaj se problem ne gleda kao na kritičan. No, ako se obrati pozornost na pojedine brojke u statistici, može se doći do zanimljivih i pomalo razočaravajućih podataka. Prošle je godine prosječan broj nezaposlenih bez završene osnovne škole bio gotovo jednak broju nezaposlenih sa završenom višom školom, fakultetom ili više.
Nije, naravno, pravilo ovakav odnos brojki, ali svakako dovodi u pitanje ono čemu nas uči naša okolina - važno je završiti fakultet. Od samog početka školovanja pokušavaju nam usaditi osjećaj nužnosti diplome. Često se pomirimo s činjenicom da fakultet moramo završiti ako želimo, kratko i jednostavno, uspjeti u životu. No, je li fakultetska diploma nužna za uspjeh i jesmo li, ako je nemamo, uistinu neuspješni?
S diplomom možeš svoj rad "masno" naplatiti
Nikola Borić (31) uspješni je trener koji je pomogao mnogim hrvatskim sportašima u njihovu uspjehu, a i sam je šesterostruki prvak Hrvatske u triatlonu. Svjetski prvak u boksu Stjepan Božić, plivač Gordan Kožulj, plivačica Ana Sršen, profesionalni boksač Vedran Akrap, prvakinja Hrvatske u maratonu Lidija Rajčić, te desetak državnih prvaka u triatlonu i brdskom biciklizmu samo su neki od sportaša koje je Nikola pripremao za njihove sportske uspjehe. Iako je fakultet upisivao dvaput, diplomu nema.
"Još u srednjoj školi naumio sam biti najbolji triatlonac na svijetu, ali kvalitetnih trenera za triatlon i biciklizam tada u Hrvatskoj nije bilo. Naručivao sam knjige iz inozemstva i proučavao ih. I uspjelo mi je. Šest sam puta bio državni prvak u triatlonu. Malo po malo, oko mene su se počeli okupljati vrhunski sportaši koji su me tražili da ih treniram. Netko pametan mi je u nekom trenutku predložio da završim Kineziološki fakultet i počnem sve to 'masno' naplaćivati", prisjeća se Nikola.
Iza sebe je imao nedovršen fakultet Strojarstva i brodogradnje na koji je potrošio pet godina nakon završene Zrakoplovne škole. No, Kineziološki fakultet razočarao ga je na samom početku. Ono što je trebao naučiti za polaganje ispita bilo je uglavnom zastarjelo i nepotrebno. "Trebali su ga nazvati Fakultet za povijest kineziologije", ironičan je Nikola.
Nešto čemu nas kroz odrastanje često ne nauče jest činjenica da je uspjeh relativan i vrlo osoban pojam. Rijetko se može usporediti upravo zbog činjenice da je životni put svakog od nas potpuno različit. Funkcija predsjednika države sasvim je neusporediva s funkcijom koju ima šefica kuhinje u nekom restoranu. Ipak, osobama koje te funkcije obavljaju može upravo jedno, odnosno drugo biti vrhunac njihove karijere i jednako velik uspjeh.
"Najbolji lijek za nedostatak samopouzdanja je znanje"
M.G. (42) urednik je jednog časopisa koji u Hrvatskoj izlazi u velikoj nakladi. Čitatelji ga izuzetno cijene, a njegovi su tekstovi među najčitanijima u časopisu. "Istina je da fakultet nisam završio jer sam bio lijen, iako mi je izgovor uglavnom bila činjenica da sam morao tijekom studija raditi. U mom poslu, doduše, diploma nije neophodna. Važniji su 'osjećaj' i inteligencija, a s time se ili rodiš ili ne rodiš", kaže M.
Kolege kojima je nadređen uglavnom znaju da njihov šef nema diplomu, ali njegov autoritet, smatra, time nije umanjen. Ipak, često se osjeća manje vrijednim u odnosu na ljude na jednako važnim položajima ako zna da oni imaju završen fakultet. "Grozan je osjećaj jer znam da je razlika samo u mojoj lijenosti. Ali nastavit ću svoje školovanje jer znam da ću biti sretniji. Najbolji lijek za nedostatak samopouzdanja je znanje", zaključuje M.
Miroslav Šiptar (26) nedavno je postao umjetnički direktor hrvatskog izdanja časopisa Geo. Na ovaj položaj nije dospio uz pomoć diplome jer je nema, nego isključivo na temelju svog iskustva i rada. Fakultet dizajna nije uspio upisati iz prve, pa je nakon godinu dana razmišljanja odustao od fakulteta. Zbog toga se danas ne osjeća, kaže, manje vrijednim, nego je ponosan što je do za njega vrlo važnog mjesta "dogurao" bez fakulteta.
"Nisam više siguran bi li mi diploma u ovom trenutku bila korisna. Možda sada ne bih bio ovdje gdje jesam da sam išao na fakultet jer bih vjerojatno još studirao. Svi oko mene znaju da nisam završio fakultet i nikome to ne smeta. Često me traže savjet, iako neki od njih imaju diplome," s ponosom ističe M.
Nikad nije kasno za znanje
Ipak, u posljednje vrijeme razmišlja o upisu fakultet koji nije ni u kakvoj vezi s njegovim trenutačnim poslom. Razlog je, kaže, tek znatiželja i širenje vlastitih vidika. "Nikad nije kasno, barem tako kažu," priznaje M.
Nikola će, također, reći da fakultet u pravilu treba završiti, ako je to ikako moguće. No, on je odavno odustao od razmišljanja o tome. Jedan je od rijetkih koji to može sa sigurnošću reći, ali Nikoli - ne treba diploma.
Trenerski posao možda je jedan od rijetkih za koji diploma uistinu nije nužna, a sigurno je da nije jedini takav. No, od učenja i usavršavanja ni u jednom se području ne može pobjeći. Neizbježna je činjenica, pak, da se naši fakulteti često nisu razvijali u skladu s područjem koje pokrivaju. Rješenje za to je usavršavanje, a nikako izbjegavanje školovanja.
"Fakultet je samo neki kostur na koji kasnije sam nadograđuješ svoje znanje. Ako prestaneš učiti i usavršavati se nakon što dobiješ diplomu, onda ti ona ništa ni ne vrijedi. Nije mi žao i mislim da ne bih bio ništa sretniji s fakultetom", dodajući da bi se svi koji mogu trebali školovati. "Naravno da sve ovisi od posla kojim se baviš. Ne mislim, naravno, da možeš biti kirurg ili arhitekt bez diplome."
Brojke sa Zavoda za zapošljavanje govore da nam fakultet ponekad nije ključan u potrazi za poslom, a primjeri u našoj okolini često to potkrjepljuju. Važnost diplome, ipak, nikako ne treba umanjiti. Činjenica je da se pri zapošljavanju na sve većem broju radnih mjesta u zamjenu za fakultet traži - iskustvo, koje, opet, negdje morate steći. I tako se otvara i zatvara začarani krug. Snalažljivost je, pokazalo se, često ključna u zadržavanju radnog mjesta.
Sve ono što su nam roditelji pokušavali usaditi kad su nam govorili da je fakultet važan za naše obrazovanje, da ćemo tako steći znanje koje će nam pomoći kasnije, da ćemo tako "biti pametniji" i slično, stoji. No, u današnje je vrijeme postalo nešto manje važno. Dok će arhitekti i kirurzi i dalje morati imati diplomu u rukama, u mnoštvu manje "važnih" zanimanja možete očekivati uspjeh i bez diplome. Ako ste snalažljivi i imate neke druge predispozicije, naravno.
Šefica kuhinje bez srednje škole
Vesna Z. (38) uspješna je šefica kuhinje jednog od sve cjenjenijih zagrebačkih elitnih restorana. Zbog loših financijskih uvjeta u obitelji, posljednja škola koju je završila bila je osnovna. Šesnaest je godina provela radeći u tekstilnoj industriji, a često se osjećala poniženom kad bi je netko upitao o školi. „Već sam tada obećala sama sebi da ću završiti srednju školu ako mi se ikad pruži prilika“, kaže Vesna. Prilika joj se pružila prije tri godine kad je postala šefica kuhinje, a ujedno su joj poslodavci ponudili platiti školovanje. Naporan rad i ustrajnost isplatili su se.
„Doživjela sam svašta od svojih nadređenih na drugim poslovima. Vrijeđali su me i ponižavali, a ja sam si samo govorila "Izdrži, možeš ti to, bit će drukčije jednog dana". I evo me danas – završavam srednju školu i 3. stupanj engleskog“, sa smiješkom govori Vesna. „Sve nedaće u životu nebitne su ako čovjek ima cilj i vjeru u sebe i ljude,“ zaključuje ova samohrana majka dvoje djece.
