Započinje nova sezona u Euroligi, najjačem klupskom košarkaškom natjecanju na Starom kontinentu. Kao i prošle sezone, glavni pretendenti i favoriti da podignu pobjednički pehar su Real, Barcelona, Fenerbahçe, Olympiacos i CSKA te možda Maccabi, kojega nikada ne treba unaprijed otpisivati, piše tjednik Max!
Branitelj naslova je Real Madrid, koji je u svojoj dvorani u svibnju na završnom turniru četiri najbolja sastava u prošloj sezoni osvojio deveti naslov prvaka Europe. Dugo je kraljevima trebalo da se ponovno uspnu na sam vrh, čak punih dvadeset godina, od Arvidasa Sabonisa i Željka Obradovića. Ovaj put trener Pablo Laso vodio je generaciju koju su na parketu sjajno kroz cijelu prošlu godinu nosili Rudy Fernandez, Sergio Rodriguez, Sergio Llull te Felipe Reyes. Baš je posljednjespomenuti odigrao vjerojatno najbolju sezonu u bogatoj i iznimno dugoj i uspješnoj karijeri...
Taj 35-godišnjak, kapetan Kraljevskog kluba osvojio je sa svojim klubom čak četiri naslova prošle sezone, od Eurolige, Španjolskog prvenstva, Kraljeva kupa pa sve do Superkupa. Izabran je u najbolju petorku Eurolige, a proglašen je i MVP-jem cijele ACB lige, drugi put, nakon što je to isto polučio i 2009. U pravom smislu riječi, za njega vrijedi ona: što stariji, to bolji!
Kao u Ciboni Nakić i Knego
Obično je posve nepravedno Felipe Reyes, korpulentni centar Madriđana i reprezentacije stavljan u drugi, čak štoviše, “stoti plan” kraj svih velikana i sjajnih igrača s kojima je igrao i još uvijek dijeli svlačionicu. Nekako bismo ga mogli usporediti s dva igrača koji su bili nezaobilazni kotačići fantastične Cibone 80-ih godina prošlog stoljeća – Mihovilom Nakićem i Androm Knegom, koji su bili odlični košarkaši i isto takvi ljudi, ali kraj Dražena i Ace Petrovića, Danka Cvjetičanina, rijetko su dobivali zaslužene pohvale i još rjeđe su krasili naslovnice nakladnih tiskovina. Ali, ipak na kraju nekako sve dođe na svoje mjesto. Doduše, treba proći puno vremena da bi se na kvalitetan način valoriziralo dostignuća i vrijednosti pojedinca, ali ipak i u takvom velikom mehanizmu i organizaciji kakav su Real i reprezentacija Španjolske i ime jednog sjajnog košarkaša kakav je Felipe Reyes dobije zasluženo priznanje.
Reyes je sportaš od glave do pete, igrač koji u karijeri nema niti jedne mrlje. Ta karijera još traje, i ako je suditi po tome što je u lipnju produžio ugovor s Realom na još dvije godine, očito ne misli tako brzo u igračku mirovinu i zasigurno ćemo još nekoliko sezone uživati u njegovim izvedbama.
Počeo u Estudiantesu
Felipe Reyes košarku je započeo u Estudiantesu u kojemu je igrao sve do 2004., a od tada oblači dres velikana broj 1 španjolske i europske košarke – Reala. Čak jedanaest sezona član je ovog kluba i s njime je prošao sve i svašta. Od velikih radosti, osvajanja europskog i domaćeg naslova, kupova, pa sve do frustrirajućih sezona kada je Real bio daleko od renomea i tradicije koje je stvarao godinama. U dresu Reala osvojio je četiri naslova domaćeg prvaka i isto toliko kupova, uz tri Superkupa. Uz ovogodišnju Euroligu, može se podičiti i još jednim europskim trofejem – Eurokupom.
– Real je vrh! Svake sezone iznova uživam igrajući pred našim vjernim navijačima, ali i diljem drugih dvorana. Igrat ću dok god budem osjećao zadovoljstvo i dok god mi to neće predstavljati opterećenje. Naravno, nešto će se pitati i trenera. Vjerujte, kad osjetim da me vrijeme pregazilo, sam ću se oprostiti, neće me trebati tjerati. Ne bih mogao podnijeti da na takav način završim svoj aktivni sportski put – govori oduvijek skromni, čak bismo mogli reći, preskromni Reyes.
Taj profesionalac može se podičiti svim trofejima koje je furija osvajala u posljednjih 15-ak godina na svim velikim natjecanjima. Niz medalja započeo je 2001. na Eurobasketu u Turskoj, na kojemu su Španjolci okončali kao treći, nakon što ih je u polufinalu nadvisila vrsta domaćina, koja je, podsjetimo, u četvrtzavršnici svladala naše košarkaše. Tada je Reyes bio na početku, baš kao i njegov vršnjak Pau Gasol, koji ga neizmjerno poštuje i cijeni.
– Felipe je sportaš od glave do pete. On je oličenje čovjeka kakav se samo poželjeti može. Jako sam sretan što su nam se putevi, barem u reprezentativnom smislu, isprepleli. Želim Felipeu da odigra još puno sezona za svoj Real, ali i još pokoje natjecanje za reprezentaciju – riječi su najboljeg španjolskog košarkaša u povijesti, Pau Gasola, igrača koji je pokazao i dokazao da se i sa 35 godina može igrati fantastično.
Svjetski prvak 2006.
S medaljama na europskim smotrama Reyes je nastavio 2003. i 2007. kada osvaja srebrne medalje. Na sljedeća dva Eurobasketa okitio se zlatnim medaljama, što je učinio i na netom okončanom u Lilleu. Što se tiče svjetskih prvenstava, ima zlato iz Japana 2006, a uz to sudjelovao je na još dva, 2010. i 2014. na domaćem tlu, ali bez osvajanja odličja. Ostala su još dva srebra s Olimpijskih igara, iz Pekinga 2008. i Londona 2012. S obzirom na to da su Španjolci u finalu igrali protiv Amerikanaca, ta dva srebra bila su poput zlata.
Preostaje nam sada vidjeti može li Real obraniti naslov prvaka Europe. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je Pablu Lasi ostala gotovo ista postava od prošle sezone, plus američko pojačanje iz Charlottea, Jeffrey Taylor, onda je to posve realna prognoza.
