Potaknut naoko sitnom ovotjednom javnom pojedinošću osvrnut ću se na jedan istinski fenomen koji zaslužuje posebno mjesto u povijesti samostalne Hrvatske. Riječ je o Branimiru Glavašu, koji je DORH-u podnio kaznenu prijavu zbog podmićivanja protiv saborske zastupnice izabrane na listi Mosta Gordane Rusak, jer je navodno dopisom od Hrvatske stranke umirovljenika i Nezavisne liste Stipe Petrine “tražila nezakonito zapošljavanje svoje asistentice za plaću od 10.000 kuna mjesečno” te isti mjesečni iznos “za svoje znanstvene projekte” kao uvjet za pristupanje njihovu klubu zastupnika.
Što je Glavaša, koji je optužen za ratni zločin pa je i odležao nekoliko godina zatvora (presudu je djelomično ukinuo Ustavni sud), moglo motivirati da nekoga prijavi za ne osobito teško nedjelo, i to s nepouzdanim dokazima? Ne znam ima li s gospođom Rusak neke osobne račune, ali imao ili nemao, Glavaš na ovaj način želi “krijumčariti” svoju nevinost, reafirmirati svoje ratničke i političke zasluge, dokazati svoj definitivni povratak u javni život i povratak svoga negdašnjega ugleda. I činjenica da su svi mediji s dostojnom, a neki i s osobitom pozornošću javljali o njegovoj prijavi pokazuje kako u tome uspijeva.
Tko je to mogao očekivati pošto ga je despot Sanader počeo progoniti, pošto je optužen, pritvoren, pošto je više puta štrajkao glađu, pošto je osuđen u sramotnom procesu u kojem je krunski svjedok bio ubojica Krunoslav Fehir koji je četiri puta dao četiri različita iskaza te pošto je pobjegao u Bosnu i Hercegovinu gdje je služio kaznu? Prije bi se očekivalo da iz zatvora došepa slomljen čovjek koji nema nimalo volje vratiti se u milje iz kojega je brutalno uklonjen.
Prije nekoliko godina HDSSB je u Osijeku objavio knjigu tekstova o Glavašu, u kojoj je bilo i nekoliko mojih kolumni njemu u prilog. Knjiga je promovirana u osječkom HNK, u krcatoj dvorani u kojoj je više ljudi stajalo nego sjedilo. I ja sam, uz još dvojicu kolega, sudjelovao u promociji, no jednom će autoru taj događaj zacijelo ostati u neizbrisivoj uspomeni. Riječ je o Ivici Šoli, koji je iznimno nadahnuto govorio o Glavašu, njegovoj herojskoj, spasonosnoj ulozi u obrani Osijeka i podmetanjima koja su ga pretvorila u tragičnu ličnost. U životu nikad nisam čuo i vidio takav pljesak upućen nekoj osobi i doživio takvo oduševljenje i opčinjenost nekim govornikom kao tada Šolom.
Briljantni Šola i silno zahvalna publika bili su mi potvrda onoga što sam dotad o Glavašu čuo od rodbine koje u Osijeku imam poprilično, od mnoštva osječkih kolega, prijatelja i znanaca. Baš svi su mu zahvalni što je junački obranio Osijek i baš nitko ne vjeruje da je napravio zločine za koje je suđen. Jedna žena, koja je radila u tvornici “Slavonija”, pričala mi je kako je bila užasnuta i prestrašena pošto je na tvornicu ispuštena jedna bomba, pa je bilo i žrtava. Toga šokantnog dana na putu s posla kući, još dršćući, zadržala se na skupu na središnjem osječkom trgu, na kojem je govorio Glavaš. Što ga je dulje slušala, smirivala se i u njemu vidjela sve veću zaštitu, što joj je do tada nedostajalo, pa se, unatoč svakidašnjim opasnostima, do kraja rata osjećala sigurnijom.
Čini se da su i te herojske godine Glavašu pomogle da takoreći neozlijeđen prođe kroz mučno vrijeme progona i zatvora. Kako god ga tko doživljavao i što god o njemu mislio, on je primjer dragocjene izdržljivosti, ustrajnosti i obnovljivosti, i, što je jako važno, vjere u svoju okolinu kojoj se želi (iznova) pokazati i dokazati, uvjeriti je da je bio i ostao ratni heroj i osebujni političar.
Nepojmljiv je kadšto način na koji to čini, ona “vojska” u crnome koju je postrojavao prava je karikatura u usporedbi s veličinom koju su mu u ratu i poslije rata priznavali i Osijek i Hrvatska, veličina s koje sada uspješno uklanja zasjenjenja što su ih na njoj ostavili Sanader i društvo. I s kojom bi zacijelo puno bolje prošao na proteklim izborima da nije pravio odbojne spektakle. Posve nepotrebno izigravanje čudaštva dok se, slikovito govoreći, jedan napola iščupani hrast ponovno uspravlja, vraća svoje korijenje u zemlju i oživljava svoje sokove i grane. Imali smo dosta propalih ili i propalih i osuđivanih političara i ratnika, mutnih sudskih procesa, ukinutih presuda, kraćih ili dužih robijanja, no Glavaš je jedinstven po volji i moći da se vrati. Nimalo izgubljen, propao i oronuo, kao da je jučer otišao a danas došao natrag. •
Glavas je bio i ostao domoljub, on je pripremo obranu osjeka kada su mnogi mislili da rata nece biti. Kako je danas lijepo rekao crvenim za ukidanje pokroviteljstva na blajburgu