Ponad Dunava, u dvorištu Franjevačkog samostana i župe Sv. Filipa i Jakova, na jesenskom suncu ljeskaju se staklene ploče s imenima, naposljetku, svih 2717 žrtava vukovarske kalvarije. Branitelji i civili, muškarci, žene i djeca, katolici, pravoslavci, muslimani... nekoć sjedinjeni u smrti, danas oživljeni u kolektivnom sjećanju. U sjećanjima svojih bližnjih ionako nikada i nisu bili izbrisani, no ispostavilo se da ih iz svojih misli nikada nije izbrisao ni fra Ivica Jagodić, koji s vukovarskim žrtvama i onima koji čuvaju uspomenu na njih, suosjeća češće nego prigodničarski, od studenog do studenog.
Za gvardijana Franjevačkog samostana najšira je javnost doznala prije dvije godine, u zimu 2017., kada je objavio tada još nepotpuni popis s 1145 imena hrvatskih branitelja i civila poginulih u Domovinskom ratu na području bivše općine Vukovar.
“Prošlo je 26 godina, a mi još nemamo cjeloviti popis žrtava“, izjavio je novinarima tada fra Jagodić naglašavajući da su precizni podaci o žrtvama potrebni i zbog hrvatske povijesti i zbog naše baštine za nove naraštaje kako bi svaka žrtva imala smisao i ponos. Pritom je uputio poziv javnosti, kao i institucijama, da se “ovaj djelomičan popis žrtava do idućega Dana sjećanja na žrtvu Vukovara nadopuni i konačno kompletira”. Inicijativu je tada podržao i dr. Dražen Živić, iz vukovarskog ureda Instituta Ivo Pilar, koji je naglasio da je cjeloviti popis važan i za hrvatsku povijesnu znanost. “Istraživanja demografskih i ljudskih gubitaka u RH u proteklih 25 godina dala su dosta važne spoznaje, no činjenica je da precizan popis poginulih, ubijenih, nestalih i umrlih zbog posljedica rata ne postoji ni za Hrvatsku niti za Vukovar“, upozorio je dr. Živić, dodajući kako ova vrijedna inicijativa “ne smije zamijeniti rad državni institucija ni znanstvenih ustanova glede ovog pitanja”.
No, nisu ih čuli. S obzirom da država to nije htjela, gvardijan je nastavio sam, uz pomoć svoje franjevačke braće i četvero mladih Vukovaraca. Do podataka su stizali iz različitih izvora, a pripremili su i poseban obrazac za one koji će doći prijaviti osobe koje se ne nalaze na popisu, s podacima o žrtvama i okolnostima stradavanja. Fra Ivica je, kako kaže, “obilazio teren”, a mladi su napravili program u koji su unosili podatke, prolazeći temeljito kroz popise koje su im ustupile pojedine braniteljske udruge. Rezultat njihova predanog rada danas svijetli pokraj Dunava, a fra Ivica vjeruje da je ovaj popis - koji je obuhvatio i stradale u logorima kao i poginule vukovarske branitelje pristigle iz cijele Hrvatske - konačan. Dosezi njegova podviga tek će se sagledavati u danima koji dolaze, osobito u Danima sjećanja kada će obitelji nestalih hrvatskih branitelja i civila po prvi put imati mjesto na kojem će zapaliti svijeću: pokraj imena svojeg voljenog i nikada zaboravljenog. Da je htijenja i pameti, netko bi fra Ivicu, čuvara uspomene na žrtvu Vukovara, morao uključiti u opsežan posao sastavljanja popisa svih žrtava iz Domovinskog rata. Nije li to, gotovo tri desetljeća kasnije, najmanje što za njih možemo učiniti?
A tko ce ako nece franjevci. Ranko ostojic zoran milanovic ili arsen bauk ce napravit popis ali na cirilici vjerojatno