Ekonomska budućnost Europe ovisi o reformama u Francuskoj koje vlada predsjednika Françoisa Hollanda još uvijek ne provodi. Tvrdi to Günther Oettinger, Nijemac među europskim povjerenicima, čija je poruka jučer odjeknula Europom jer je protumačena kao da dolazi od njemačke kancelarke Angele Merkel. Europska komisija i njezin novi predsjednik Jean-Claude Juncker na velikim su mukama jer početkom sljedećeg tjedna moraju odlučiti hoće li Francuskoj progledati kroz prste i ponovno dopustiti probijanje zadanog roka za smanjenje deficita ili će striktno poštovati europske propise i kazniti Francusku jer nije smanjila deficit globom koja može dosezati do čak do 4 milijardi eura.
Najteža odluka
– Komisija će sljedeći tjedan donijeti vjerojatno najtežu i najozbiljniju odluku od početka njezina novog mandata. EK mora odlučiti treba li Pariz treći put dobiti dodatni vremenski rok da spusti proračunski deficit ispod 3 posto BDP-a propisanih u paktu o stabilnosti i rastu, pravilima koji su u temelju jedinstvene valute. Francuska je posljednji put bila u okviru tih 3 posto 2009. godine. Komisija joj je dvaput odobravala produljenje roka, posljednji put do 2015. godine – napisao je Oettinger u kolumni za jučerašnje izdanje lista Financial Times. Ekonomske prognoze pokazuju da Francuska neće spustiti deficit u propisanom roku nego će on u 2015. iznositi 4,5 posto. Oettinger smatra da oporavak cijele eurozone ovisi o odlučnosti zemalja “teškašica” poput Njemačke i Francuske da provedu reforme i o odlučnosti Europske komisije da strogo nadzire ispunjavanje europskih pravila.
– Ovdje nije riječ samo o jednoj zemlji. Bez ekonomski snažne Francuske, cijela eurozona neće se oporaviti – upozorio je Oettinger.
Zemlje eurozone moraju unaprijed slati svoje državne proračune u Bruxelles na analizu i (ne)odobrenje, a Francuska je poslala proračun za 2015. koji očito krši zadane ciljeve smanjenja deficita i Komisija bi, po slovu zakona, morala kazniti tu zemlju. No, s obzirom na političku snagu i veličinu Francuske moguće je da joj ponovno progleda kroz prste. Ako se to i dogodi, vrlo je vjerojatno da će Komisija ovaj put zauzvrat tražiti od francuske vlade da se obveže na konkretne, mjerljive korake s rokovima njihova ispunjavanja. Odnosno, da se obveže na reforme čvršće nego ikad dosad.
Agencija Reuters citira neimenovanog dužnosnika Komisije koji tvrdi da se ozbiljno razmatra i mogućnost izricanja novčane kazne Francuskoj. No, francuski ministar financija Michel Sapin nije impresioniran neimenovanim izvorima.
– Uoči svakog sastanka potiče se pitanje novčanih kazni. To je dio scenarija. Nije to problem i takve prijetnje nemaju sadržaja – rekao je Sapin u četvrtak u Parizu, javljaju agencije.
Fiskalna nedisciplina
Ovaj verbalni rat njemačkih i francuskih dužnosnika u europskim medijima odražava “ideološku” dilemu koja trenutačno postoji u srcu Europske unije. To je dilema treba li se strogo pridržavati tzv. Maastriških kriterija o fiskalnoj disciplini (proračunski deficit ispod 3 posto BDP-a, javni dug ispod 60 posto BDP-a) ili u vremenu gospodarske stagnacije treba zanemariti mjere štednje i fokusirati se na poticanje rasta, investicija i otvaranja radnih mjesta. Njemačka je zagovornik ovog prvog, fiskalne discipline, jer vjeruje da tržišta neće imati povjerenja u eurozonu ako se članice eurozone ne budu mogle reformirati i dokazati da se drže svojih obećanja. Francuska i Italija su zagovornice ovog drugog, fokusiranja na rast i radna mjesta, jer vjeruju da bi ih slijepo ispunjavanje ciljeva u smanjenju deficita odvelo u dugoročnu stagnaciju u kojoj godinama, možda i desetljećima, zapravo ne bi bilo smanjenja trenutačno visoke stope nezaposlenosti i povećanja trenutačno niske stope gospodarskog rasta.
>> Merkel: Građani više nikada neće morati spašavati posrnule banke
Francuska sama sebe koči već četrdesetak godina neodgovornom ekonomskom politikom, prije svega uvjetovanu lošom proračunskom politikom, a potom i izostatkom nužnih reformi u smjeru, primjerice, reformi tržišta rada. Naravno pritom mislim reformi u logičnom smjeru, a ne u smislu suludih eksperimenata tipa 35-satni radni tjedan iz devedesetih. Ovo što se zadnjih godina događa tek je simptom loše strukture koja ne može podnijeti stabilne monetarne uvjete. Jednostavno Francuska nije ni Njemačka, ni Nizozemska, ni Skandinavija, pa ni Engleska koja je izvan eurozone. Francuska je bolesnik koji boluje već desetljećima.