Najnovija knjiga Miroslava Radmana pod nazivom "Nadići naša biološka ograničenja", koja govori o životu i smrti, istraživanju i istraživačima s dobrom dozom kritike te o duhu vremena (Zeitgeist) u kojem živimo, naglašavajući potrebu da se emancipiramo i od ograničenja svoje biologije, ali i od kojekakvih tradicija koje njegujemo kao intelektualne parazite koji koče razvoj, privukla je veliku pozornost francuske javnosti.
Radman naglašava potrebu promjena, bez kojih nema ni biološkog niti kulturnog preživljavanja, upirući pri tome prstom u sterilnost pretjeravanja u primjeni ''principa opreza'' naglašavajući važnost vizija i vizionara nasuprot strahu od imaginacije i kreativnosti kao motora ljudskog razvoja. Posebno se osvrće na uzroke ekonomskog i tehnološkog zaostajanja Europe iza Kine i SAD-a pitajući se zašto su Europljani tako uplašeni i konzervativni do ekološki zeleno obojene samokastracije.
Glavna Radmanova teza je ova: Osim što je ipak poželjnije živjeti duže nego kraće, mi smo Homo sapiensi radi znanja, kulturne evolucije, a ne biološke evolucije (DNK nam je 99% identična s DNK čimpanze). Naš životni vijek kao rezultat biološke evolucije (razmnažanje) postaje prekratak da bi se optimalno iskoristio potencijal našeg mozga: biološka evolucija postaje kočnica kulturne evolucije. Kada bismo mogli postati najkorisniji za društvo, razbolijevamo se, starimo i umiremo. Dakle, ako smo stvarno nešto novo u svijetu živoga, zar ćemo zauvijek ostati robovi svojih primatskih gena. Postanimo konačno ljudi – a što to znači, ostavimo u amanet djeci, unucima i praunucima, neka i oni rješavaju svoje probleme kao što su to radili i naši preci! Nije na nama da sve anticipiramo jer nismo dovoljno pametni nego samo da osiguramo preživljavanje svog potomstva koje će se suočavati sa svojim problemima.
Nije samo Francuska odusevljena nego je cijeli svijet odusevljen sa novom knjigom MIROSLA RADMANA, HAZU + a Hrvatski akademci samo seru Hrvatskom narodu po nosu.