Zlatko Garac, hrvatski državljanin i uspješan poslovni čovjek, preživio je pokušaj atentata u središtu Bukurešta u studenom 2013. Nepoznati napadač čekao ga je, a potom na njega i pucao, pred uredom međunarodne tvrtke Alba Balkan Recycling SRL, čiji je Garac direktor i suvlasnik. Pogođen je tri puta: u lijevu stranu prsa, trbuh i bedro i samim je čudom ostao živ. Uspio je doteturati do obližnje benzinske crpke, odakle ga je Hitna pomoć prevezla u bolnicu Floreasca, gdje su mu liječnici spasili život.
Danas, 14 mjeseci poslije, Garac još uvijek ne zna tko je na njega pucao na ulici i tko je naručio to ubojstvo. Neposredno nakon atentata mediji su izvještavali kako je rumunjska policija na tragu počinitelju. Čak se nagađalo da je riječ o nekome iz BiH. No, unatoč ambicioznim najavama na početku, istraga do sada nije dala rezultata.
Živi u inozemstvu
Garac svakoga dana živi sa spoznajom da negdje slobodan šeće čovjek koji je na njega pucao, a još je gore što je na slobodi i čovjek koji je njegovo ubojstvo naručio.
– Hvala Bogu, preživio sam. Fizički sam se oporavio i vratio poslu. Psihički, to već teže ide – kaže Garac koji se od pucnjave do danas klonio novinara i nije davao izjave, ali je pristao razgovarati za Večernji list.
Nisam se zamjerio nikome, pogotovo ne svojim poslovnim partnerima. Nemam dugova, pošteno radim i nemam veze ni s kakvim sumnjivim poslovima ili čak s nekom “mafijom”
Rodio se u Osijeku, školovao u inozemstvu, ima diplome triju fakulteta (Njemačka, SAD i Rumunjska), ima i doktorat, a živi i radi od 2003. u Bukureštu, gdje je zasnovao obitelj. Supruga mu je Rumunjka. Direktor je tvrtke Alba Balkan, jedne od podružnica njemačke kompanije Alba Group SE, specijalizirane za prikupljanje i recikliranje otpada. Imaju pogone u Rumunjskoj, Srbiji, BiH i Hrvatskoj. Iako je veći dio života proveo živeći diljem svijeta, Garac vrlo često dolazi u Hrvatsku za koju je i poslovno i emotivno vezan. Jedan od četiri broda tvrtke, upravo na njegov poticaj, nosi ime Croatia, a taj je brod nedavno uplovio u splitsku luku. Kada je prije 14 mjeseci pucano na Garca, o tome se pisalo i govorilo u Hrvatskoj, Rumunjskoj i Njemačkoj, no nakon toga istraga kao da je zamrla. U poslovnom svijetu Garac je poznat kao sposoban, obrazovan i pošten čovjek. Njegovi kolege bili su šokirani kada ga je netko pokušao ubiti, a on još uvijek pokušava dokučiti tko je htio njegovu smrt. No, ne sumnja u motiv – netko se htio riješiti konkurencije.
– Ni 14 mjeseci kasnije ne mogu shvatiti kako je netko od mojih poslovnih konkurenata bio spreman ubiti me? Trebate znati da smo se ponekad viđali, jeli i pili zajedno, neovisno o tome što smo konkurirali na istom tržištu. Svi se znamo vrlo dobro i vrlo dugo – kaže Garac koji nikada neće zaboraviti 22. studenog 2013. kada je po mraku i magli, oko 20 sati, izašao iz ureda, a na parkiralištu u grmlju, skriven, čekao ga je atentator.
Garac može samo nagađati tko je naručio njegovo ubojstvo. A mediji su također nagađali i pisali svašta. Da ga se htjela riješiti moćna konkurencija, da se zamjerio poslovnim partnerima, da je dužan novac...
Nema dugova
– Nije riječ ni o kakvim “nesuglasicama u poslu”, kako se pisalo. Nisam se zamjerio nikome, pogotovo ne svojim poslovnim partnerima. Nemam dugova, pošteno radim i nemam veze ni s kakvim sumnjivim poslovima ili čak s nekom “mafijom” – kaže Garac koji sluti zašto su ga pokušali ubiti te objašnjava: – Jednostavno me se netko od konkurencije htio riješiti. Mojim ubojstvom riješio bi se ne samo mog sadašnjeg partnera Alba-e iz Berlina, koja bi se povukla za sva vremena s Balkana, nego bi dobio i puno više. Naime, idućih godina nitko od stranih, moćnih firmi iz ovog područja ne bi se usudio investirati i ući u ovo “opasno” balkansko tržište otpada. Koji bi se Nijemac, Austrijanac, Francuz ili Englez usudio uvoditi firmu na Balkan i baviti se reciklažom kada je to područje gdje se likvidiraju protivnici? – kaže Garac, dodajući i da nema puno informacija o istrazi, samo zna da još traje.
