S ravnateljem policije Vladimirom Faberom razgovarali smo o svim otvorenim slučajevima koji zanimaju javnost, te o nepovjerenju u policiju. Odgovorio je skepticima i iznio svoju viziju razvoja policije.
• Policija je razriješila ubojstvo
Ivane Hodak, ali nitko ne vjeruje da je ubojica beskućnik Mladen
Šlogar. Zabrinjava li Vas to?
– Nije točno da ne vjeruje nitko! Dobili smo više stotina čestitki za
uspješno razrješenje toga kaznenog djela. Osobno mi je gđa Ljerka
Mintas Hodak čestitala, zahvalila i rekla da vjeruje policiji.
• Kako onda protumačiti njezinu izjavu da sumnja kako je Šlogar ubojica?
– Pitanje je kako je vođen intervju s njom, što je i u kojem kontekstu
izjavila, a što je preneseno i kako je to plasirano. Znam što je rekla
meni. Mišljenje javnosti o tome kako radi policija, o čemu postoji više
dostupnih istraživanja, velikim dijelom kreiraju mediji svojim prikazom
policijskog rada.
Više puta sam pozivao medije da ne vode paralelne istrage, jer je to
posao policije. Za mene nema nikakve dvojbe, ubojstvo Ivane Hodak je
razriješeno, činjenični supstrat kojim je utvrđena osnovana sumnja u
počinitelja kaznenog djela sadrži materijalne dokaze, personalne iskaze
osumnjičenika i drugih osoba. Mozaik je potpuno složen – od motiva,
načina i sredstva izvršenja.
To što pojedinci i neki novinari izražavaju skepsu govori da smo u
pravu kad kažemo da treba jačati povjerenje građana u policiju. No, za
taj proces je potrebna suradnja policije i medija. Mi ćemo ojačati
odnose s javnošću, ali očekujemo pozitivne promjene i u medijima.
Očekujem i isprike pojedinih novinara nakon završetka suđenja u slučaju
Hodak.
• Mediji su doista svašta pisali o
slučaju Ivane Hodak. No, mogu li samo novinari biti krivi za
nepovjerenje u policiju? Zar nije državni vrh prvi rekao da je to
mafijaški zločin i zbog toga smijenio dva ministra i tadašnjeg
ravnatelja policije?
– Iz ovoga svi trebamo izvući pouku, a osnovna je da je policija u
Hrvatskoj dovoljno profesionalna da može samostalno provoditi izvide
svih kaznenih djela. Ne treba javno provoditi paralelne istrage.
• A što je sa slučajem ubojstva Ive Pukanića i Nike Franića?
– Ono je razriješeno u odnosu na počinitelje i organizatora. Za
dvojicom počinitelja, državljaninom Srbije i državljaninom BiH,
raspisane su tjeralice, i u suradnji s policijama susjednih zemalja
tragamo za njima. Bitno je naglasiti da smo u ovoj kriminalističkoj
obradi proveli sve mjere i aktivnosti koje policija uopće može provesti
na teritoriju Republike Hrvatske, i tim sam poslom izuzetno zadovoljan.
Imajući u vidu da smo došli do počinitelja i organizatora djela,
državljanina Srbije, u nastavku će kriminalistička obrada uvelike
ovisiti o suradnji s policijama susjednih zemalja, prije svega policija
Srbije, Crne Gore, a možda i policije BiH. U tom smislu provodimo
intenzivnu suradnju, čak i na najvišoj, ministarskoj razini.
• Koliko je pouzdana ta suradnja? Nedavno ste u Rijeci zbog kriminala uhapsili pomoćnika ministra policije BiH.
– Činjenica je da je suradnja opterećena nedavnom prošlošću. Moj je
dojam da je komunikacija sve bolja. Na razini šefova policije
dogovorili smo sastanke i analizu svega učinjenoga jednom na mjesec.
No, reći ću da doista dobro surađujemo tek kada liše slobode osobe koje
su u bijegu, te kad policije susjednih zemalja provedu kriminalističke
obrade u smjeru pronalaska naručitelja ubojstva.
• Znači li ovakvo naglašavanje potrebe
suradnje s policijama Srbije i Crne Gore da se vjeruje kako je u
pozadini ubojstva balkanska duhanska mafija?
– Bilo bi neozbiljno kad bih takvo što rekao. Ne mogu prejudicirati
krivnju. Policija o nalogodavcu može govoriti tek kada dođe do
materijalnih dokaza.
• Ali to vam je jedna od verzija?
– Imamo više verzija, ali o njima ne mogu javno govoriti.
• Koliko motiva za ubojstvo Pukanića istražujete?
– Ponovit ću ono što smo ministar Karamarko i ja rekli u vezi s
ubojstvom Ivane Hodak, a to je da nijedna verzija nije isključena.
Ništa nismo odbacili u vezi s ubojstvom Pukanića i Franića. Svakako da
imamo svoju konstrukciju, ona je jasna već iz ove faze obrade kada su u
pritvoru počinitelji i organizator ubojstva, ali o njoj ne mogu
govoriti.
• Policiji ne vjeruju ni australski
mediji, koji vas sustavno prozivaju zbog nerazjašnjavanja smrti Britt
Lapthorne, a dva dubrovačka policajca optužuju za otmice djevojaka. O
čemu se radi?
– Imamo dvije razine problema. Prva je da je nakon prijave nestanka
australske državljanke Britt Lapthorne dubrovačka policija zakasnila s
potragom i utvrđivanjem okolnosti nestanka. U prvih pet dana nije
učinjeno ništa. Zato je po objektivnoj odgovornosti smijenjen načelnik
PU dubrovačke. Tu priznajemo propust. Još nije utvrđen uzrok smrti
Britt Lapthorne i u tom smislu slučaj još nije zaključen.
Druga razina se odnosi na emisiju na Chanelle 7. To je tipični primjer
medijskog senzacionalizma, bez dokaza, utemeljenog na kontradiktornim
iskazima dviju nepouzdanih navodnih svjedokinja. I to je sve što želim
reći o tom slučaju.
• U redu, ali zašto su se fokusirale baš na tu dvojicu policajaca?
– Zato što su oni postupali prema njima.
• Zar bi iz dokolice tako teško optuživale policiju?
– Ulazimo u područje hipotetskih pitanja. Već sam rekao da se radi o
medijskom senzacionalizmu, a činjenica je da su te dvije djevojke
konzumirale previše alkohola, zbog čega su im iskazi kontradiktorni.
Jedno su rekle u službenom razgovoru koji je policija obavila s njima
posredstvom Interpola, a novinarima su rekle drugo.
• Je li slučaj Dubai, u sklopu kojega
su pod optužbom da su primali mito uhićena četiri poreznika, za
policiju gotov ili se tu još nešto radi?
– Sigurni smo u postojanje osnovane sumnje da su osumnjičenici počinili
kaznena djela. Policija će, sukladno odredbama ZKP-a, po zahtjevu
Državnog odvjetništva i USKOK-a i dalje provoditi izvide ako to bude
trebalo.
• Po novom Zakonu o kaznenom postupku
policija će oko 95 posto svih slučajeva kriminala istraživati sama i s
optužbama ići izravno na sud.
– Neće sama, nego s Državnim odvjetništvom. Suradnja s Državnim
odvjetništvom pokazat će se kao najbitniji segment u primjeni novog
ZKP-a.
• Istrage će biti obvezne u samo 3–5
posto slučajeva. U ostalima tužitelji mogu policiji prepustiti da sama
provede izvide i pripremi slučaj za optuženje. Policija će ipak dobiti
veliku moć.
– Ne spadam u red normativnih optimista. I po sadašnjim zakonima
funkcionirali smo i imali dobre rezultate. Po njima je razriješeno
ubojstvo Ivane Hodak, ubojstvo Pukanić i Franić, ubojstva Čupića i
Mrvelja, slučaj Ritz, a tri su ubojstva spriječena u fazi pripreme, i
to dva u Rijeci i jedno u Zagrebu. Naravno da pozdravljam donošenje
novog ZKP-a, jer ćemo po njemu imati još bolje alate. Ne bih govorio o
moći, već o boljim alatima, ali i o većoj odgovornosti koju time
dobivamo.
• U kojoj je fazi tehnička oprema policije, budući da će se po novom ZKP-u svaki razgovor morati snimati (audio i video)?
– Do 1. srpnja policijske uprave bit će tehnički opremljene, a do tada će biti provedena i stručna usavršavanja.
• Je li raspisan javni natječaj za tu novu opremu, ili ćete je kupiti izravnom pogodbom?
– Ravnatelj sam policije i nisam zadužen za nabavu, za to postoje stručne službe MUP-a.
• U posljednjih osam godina policija
je prošla razne faze, u kojima je bilo previše policajaca, pa premalo,
do jačanja represije koja bi se mogla nazvati politika dugih cijevi. U
kom smjeru Vi vodite policiju?
– Ravnateljstvo ima viziju razvoja policije i donijelo je ciljeve i
smjernice za njezin rad. Radi toga smo formirali Odjel za unapređivanje
rada i razvoj policije kojemu je od 1. veljače na čelu Darko Dundović.
Kad govorim o razvoju policije, tu je na prvome mjestu promjena odnosa
između proaktivnog i reaktivnog rada.
• Što to znači?
– Da je policija do sada pretežito djelovala tek kad se nešto dogodilo.
Tada dolazi, obavlja očevid i tek onda donosi plan rada. To treba
mijenjati, poput dva slučaja u Rijeci, u kojima smo pravodobno
pribavili informaciju iz kriminalnog miljea i spriječili da se izvrši
kazneno djelo. Želimo promijeniti odnos između prevencije i represije.
Većina policijskog djelovanja imala je represivan karakter, a to su
racije po kafićima, legitimiranja građana, blokade i slične akcije.
Često se neselektivno nastupalo i policijska represija je zadirala u
ljudska prava građana. Najmanje 95 posto građana želi miran život i ne
čine kaznena djela ni prekršaje. Cilj je da se represija usmjeri prema
preostalih 5 posto koji su skloni kriminalu.
• Kada ćete provesti te ideje?
– To već radimo, ali veliki sustavi ne mogu se promijeniti preko noći.
Za izradu projekata poput kontaktne policijske službe, poticanja
kriminalističke prevencije i komunalne prevencije potrebno je od šest
mjeseci do godinu dana. Za ono što želimo, a to je transformacija
policije u javni servis građana, potrebno je najmanje pet godina. To
pokazuju iskustva tranzicijskih zemalja. Ono što smo zatekli, a o tome
postoji nekoliko istraživanja, govori da je u proteklih 10-ak godina
samo 25 posto građana imalo povjerenje u policiju, a naš cilj je da za
pet godina stupanj povjerenja dosegne 70–75 posto. Najbolje policije
dolaze do 75, a maksimalno 80 posto.
* Cjelokupni intervju pročitajte u prilogu Obzor u subotnjem broju Večernjeg lista
