“Što se točno dogodilo u Velikoj Veterničkoj i Vitešincu, gdje su nađena četiri mrtva tijela, pitanje je na koje ni 48 sati od tragičnih događaja nema odgovora. Službenih informacija gotovo i nema jer je policija zakopčana do grla, pravdajući svoju šutnju interesom istrage. Sve što se jučer moglo doznati bilo je da se obavljaju obavijesni razgovori s više osoba te da policija još traga za generalom Ivanom Koradom, za kojim je u međuvremenu raspisana tjeralica. No, kako je objavljeno na službenim stranicama MUP-a, generala traže “jer bi mogao imati nekakve spoznaje o ubojstvima”, piše Večernji list.
Subota je, 29. ožujka 2008. godine. Četiri smrti u mirnom Zagorju na noge su digle cijeli kraj i policiju, a u redakciji Večernjaka već se nekoliko dana zaredom priprema i objavljuje posebni izvještaj. Drukčije nije moglo ni biti. Ubojica je zagorskim selima ostavljao krvavi trag, a iza njega su ostajale žrtve: 36-godišnji Davor Petriš, 15-godišnji Goran Hudić, 62-godišnja Cecilija Hudić i 64-godišnji Franjo Kos. Lakše je ranjen 59-godišnji Vlado Knok, a prijavljena je i otmica jedne žene.
“Naređivao je strijeljanja”
No, informacije iz policije cure na kapaljku, ne bez razloga. Nitko se, sve do 31. ožujka, službeno nije usudio reći da iza krvavog pohoda stoji upravo umirovljeni general Ivan Korade. No, nekoliko dana nakon počinjenja ubojstava vrh policije više nije mogao ponavljati da ga traže zbog obavijesnog razgovora. Negdašnji zapovjednik slavne Sedme gardijske brigade Pume bio je jedan od neprikosnovenih junaka Domovinskog rata. Negdašnji monter centralnog grijanja stavio se dragovoljno na raspolaganje Specijalnoj policiji. Pridružio se Tigrovima, a ratni put vodi ga na južno bojište gdje u ljeto 1992. biva teško ranjen. Premda je ostao bez jedne ruke, nakon samo dva tjedna vratio se iz bolnice u svoju postrojbu. Kada je potkraj iste godine u Varaždinu formirana Sedma gardijska brigada, Korade joj postaje zapovjednikom.
S Pumama se bori u svim operacijama tijekom 1994. i 1995, uključujući i pobjedonosnu Oluju. U Knin je ušao među prvima, a upravo je on bio jedan od zapovjednika koji je u društvu predsjednika dr. Franje Tuđmana i cijelog hrvatskog vojnog i političkog vrha podigao hrvatsku zastavu na kninskoj državi, označivši tako simbolično kraj krvavog rata.
Nakon rata imenovan je zapovjednikom Zbornog područja HV-a Varaždin, no njegovo herojsko doba time prestaje. Nižu se afere i ekscesi – od prometnih nezgoda do tučnjave i nasilja. Prvi incident koji je zabilježen nakon početka Domovinskog rata dogodio se na bojištu u zadarskom zaleđu, gdje se Korade fizički sukobio s nekim vojnicima, zbog čega ga je Vojna policija, iako je bio zapovjednik brigade, uhitila. General se nije ustručavao ni sukoba s dužnosnicima tajnih službi, tako da je u jednom varaždinskom restoranu 1995. godine fizički i verbalno zlostavljao pukovnika SIS-a. Zbog toga je s nekolicinom svojih ondašnjih suboraca i osuđen na varaždinskom sudu 2001. godine na deset mjeseci uvjetnog zatvora. Zbog divljačkog ponašanja, predsjednik Tuđman odlučio ga je prijevremeno umiroviti još 1997., no kroz sudske procese u pravilu je prolazio elegantno, neokrznut i nedodirljiv.
Godine 2002. tužiteljstvo Haaškog suda za ratne zločine pozvalo ga je na obavijesni razgovor u svojstvu osumnjičenika, zbog navodnih zločina koje su 1995. u akciji Južni potez počinili pripadnici Sedme gardijske brigade na području Mrkonjić Grada. Na kasnijem suđenju bivšim pripadnicima Puma, svjedoci iz redova Hrvatske vojske izjavili su da je Korade osobno naređivao strijeljanja nenaoružanih srpskih zarobljenika.
A onda je, u proljeće 2008., u poraću, ponovno krenuo u krvavi pohod, taj put u obračun s nenaoružanim civilima. Nakon što je progovorio Vlado Knok, koji je jedini preživio susret s “jednorukim ubojicom”, policija od javnosti više nije mogla skrivati istinu.
“Kako neslužbeno doznajemo, Knok, koji je u pucnjavi lakše ranjen, jučer je kazao policiji da je neki krupan čovjek upao u kuću i počeo pucati. Knok se skrio pod stol, a ubojica je tad ispalio dva hica ispod stola te ga lakše ozlijedio. Knok je policajcima kazao da je, vireći ispod stola, uočio da je muškarac bio odjeven u maskirnu uniformu te bijele tenisice, a jedan mu je rukav bio u džepu. Prema Knokovim riječima, nakon što je ispalio više hitaca u Kosa i njega, ubojica je ušao u kuhinju, gdje je upalio svjetlo i uzeo nož koji je potom zabio Franji Kosu u vrat”, javljaju Večernjakove novinarke Marina Borovac i Ivana Jakelić.
Cijela je država osam dana bila na nogama. Za Koradom je tragalo 3600 policajaca iz svih rodova policije uz pomoć pasa i helikoptera, bila je to nezapamćena akcija u kojoj su ga pokušali locirati i specijalnim termovizijskim kamerama. Tijekom akcije policija je u više navrata detaljno pretraživala njegovu kuću i imanje u Velikoj Veterničkoj te okolna područja. Policija je od početka pretpostavljala da se Korade skriva u okolici svoga imanja, a pretpostavljalo se i da ima jatake koji mu u tome pomažu, javljaju naše reporterke s terena.
Ni vapaj supruge Ljiljane Korade “predaj se, hoću te živog” odbjeglom generalu, međutim, nije značio ništa. “Nitko se ne pita što je s mojim suprugom i je li možda njemu netko nešto napravio. Već se priča da možda nije živ. Nikome cijelo ovo vrijeme ne pada na pamet da je možda njega netko oteo, ja bih to gotovo sa sigurnošću mogla reći. Možda sve to netko drugi radi u njegovo ime. Pa ovi ubijeni ljudi nemaju veze s mojim suprugom“, kazala je za Večernji list Ljiljana Korade, što se kasnije pokazalo netočnim. Na pitanje zna li gdje bi joj suprug mogao biti, odgovorila je: “Da znam gdje je, sama bih otišla po njega”.
Javno je putem medija vapio i generalov odvjetnik Željko Olujić: “Generale, ako me čuješ odmah mi se javi da ti osiguram mirnu predaju”. No, Korade se oglušio i ponovno progovorio tek oružjem.
Oduzeta mu sva odlikovanja
Premda je javnost kasnije nagađala da je policajcima bilo zapovjeđeno da ga uhvate živog, Korade se ubio 3. travnja 2008. u vikendici u koju je provalio, stotinjak metara od svoje kuće. No, prethodno je u smrt odveo još jednog nedužnog čovjeka koji je radio svoj posao, Marija Kusanića (32), pripadnika policijske postrojbe Kobre. Ubio ga je hicem iz kalašnjikova, a pucati je nastavio i po njegovim kolegama, koje su smrtno ranjenog policajca pokušavali izvući i spasiti. Za mladog policajca, na žalost, bilo je kasno, a tim Specijalne policije, koji je 20 minuta kasnije upao u vikendicu u kojoj se Korade skrivao, našao ga je mrtvog. Ležao je na podu, prljav, okružen oružjem, potrbuške. Korade je, prema tvrdnjama policije i tužiteljstva, prethodna ubojstva počinio iz osvete ili zbog prikrivanja zločina.
Dva tjedna nakon ubilačkog pohoda bivšeg generala Ivana Korade, oduzeta su mu odlikovanja: Red kneza Domagoja s ogrlicom, Red Nikole Šubića Zrinskog, Red bana Josipa Jelačića, Red Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske, Red hrvatskog trolista, Red hrvatskog pletera, čak i Spomenica domovinske zahvalnosti. Jedino odlikovanje koje mu nije oduzeto bilo je Red hrvatskog križa, koje se dodjeljuje za sudjelovanje u Domovinskom ratu sudionicima koji su bili teško ranjeni.
General?? Možda bivši. Imamo mi još takvih. General zagorec, general tko je jamio, jamio, pa onda generali ratni zločinci general glavaš, general praljak, general norac.................... Ovakve ne bi ni u američkom ADX Florence mogao pronaći.