Hajduk je u svom desetom finalu Kupa Hrvatske, pet puta bijeli su u zrak dizali Rabuzinovno sunce. Od 26 trenera koliko ih je, otkako je Hrvatsko, treniralo bijele tek su Ivan Katalinić (dva puta), Pero Nadoveza, Zoran Vulić i Stanko Poklepović osvajali Kup.
Mišo Krstičević na putu je da stigne do svog drugog trenerskog trofeja (osvojio je kup Albanije s Tiranom).
Dan poslije dvoboja u kojem se Hajduk do finala provukao protiv Slaven Belupa, negdje oko podne sjeli smo na klupu tik uz poljudski travnjak. Pogled prema terenu, Krstičević je, naravno, bio u trenirci. Rad je njegov moto. Zadovoljno se smješka kada mu spomenem finale. Ali, nekako se vidi tuga u očima, očito je i tom žilavom Pločaninu preko glave svega što se događa u Hajduku. Pa, čovjek nema ugovor za novu sezonu, a od ničega, takva je bila momčad Hajduka na početku sezone, stvorio je nešto, sada su bijeli drugi i u finalu su Kupa.
Ne želi o tome, Mišo bi o utakmicama, nije nikad bio od onih koji će zadovoljiti one željne krvi. Za trofej morat će pobijediti Lokomotivu.
- Split, Zelina, Slaven Belupo... Imali smo teži put od Lokomotive do finala. Ustvari, mi smo već igrali finale, ona utakmica sa Splitom bila je finale prije finala. Kada smo igrali taj gradski derbi, Dinamo je već bio ispao... Ma, sretan sam, kakav bih bio! Nismo igrali dobro sa Slaven Belupom u uzvratu, bili su svježiji, nama je to bila četvrta utakmica u osam dana, a oni su promijenili dosta igrača.
Poljudske tribine u tom finalu bit će ispunjene do posljednjeg mjesta. Hajdukov navijač žedan je trofeja. Otkako traje prokletstvo Zdravka Mamića i njegova rečenica izrečena 2005. godine, kada je Dinamo igrao Ligu za ostanak, \"deset godina bit ću prvak\" u Split je stigao tek jedan trofej, onaj Poklepovićev kup iz 2010. godine. Opet će ga čekati Mamić, samo s drugom momčadi.
- O Lokomotivi mogu pričati samo pozitivno, glupost je da sam rekao kako sam je priželjkivao u finalu, kao nešto osvetnički. Lokomotiva ima odličnu mladu momčad, posljednjih godina Hajduk teško igra s njom, ona je u vrhu hrvatskog nogometa. Nisam ni spominjao koga želim u finalu, jedino sam rekao da je lakše osvojiti Kup ako s druge strane nije Dinamo. Sve druge momčadi su podjednake, mogućnost osvajanja Kupa je 50:50. Igraju se dvije utakmice, nema potcjenjivanja. Neću ja sad nešto ni veličati Lokomotivu, vjerujem u svoje igrače, finale će biti baš otvoreno.
Nikad neću igrati na kontre
Vratio se deset mjeseci unatrag, na početak priprema za sezonu. Hajduku su mnogi predviđali sredinu tablice, neki i borbu za ostanak.
- Na pripreme smo otišli autobusom, nismo zbog suspenzije mogli igrati utakmice. Glumili smo u markerima, igrali utakmice neslužbenog karaktera, dovodili igrače bez odštete. Jedino smo za Maglicu platili odštetu Osijeku. A otišli su i braća Sharbini, Neretljak, Gabrić... Vratili smo našu djecu, vratili mlade igrače, koje je Krasimir Balakov otpisao. Prošli smo čudo toga ružnog, ali korektno smo radili, trudili se i u samom početku sezone napravili odlične rezultate. Jedno vrijeme bili smo i prvi na tablici. Prvi poraz doživjeli smo baš protiv Lokomotive. Bili smo angažirani, motivirani, to nam nitko nije prognozirao. Sredina tablice bila je super, nama je bilo važno da radimo, da se borimo i sve je to nagrađeno. Moram naglasiti navijače, koji su nas bodrili cijelo vrijeme, oni su stvarno bogatstvo kluba. Nemam se ja što njima ulagivati, ovo govorim iskreno. S druge strane naši suparnici su jaki, Lokomotiva ima niz mladih igrača, Split je doveo nekoliko jakih igrača, o Rijeci neću ni pričati. A mi smo ove zime imali problema kada smo dovodili Plazonića iz stobrečkog Primorca.
Hajduk je ove sezone bio oštećen više puta. Sudačke pogreške baš su se nanizale, samo ovog proljeća bilo ih je šest.
- O sucima ne bih želio ni govoriti. Evo, kad smo pobijedili Cibaliju ispalo je da smo pobijedili na račun sudaca, a mi smo ih pregazili, pogodili vratnicu, nije nam sviran očit jedanaesterac. Zbog sudačkih pogrešaka zakinuti smo za sedam, osam, a možda i više bodova.
Nije lako raditi u Hajduku. Ne samo zbog te sudačke hajke. Krstičević je trener Hajduka u najtežem financijskom trenutku u povijesti.
- Uvijek nam plaća kasni po četiri-pet mjeseci, o mojoj plaći i stožera nikada nismo ni razgovarali. Igračima se nešto rješava. Moram ih pohvaliti, teško je živjeti i raditi u ovakvim uvjetima, ali uvijek su bili korektni, nitko nije bojkotirao treninge ili nije želio igrati. Ovaj Hajduk djeluje \"hajdučki\", od prvog dana igramo napadački, daleko od svog gola. Ne želimo se vratiti natrag, igrati na kontre. U takvoj igri može biti pogrešaka, zato su se i dogodile neke lošije utakmice, ali od stila kakvog gajimo nećemo odustati.
U takvim uvjetima ponekad iskoči i pokoji glagol više. Nedavno je ispalo da se Krstičević, kada je postavljeno pitanje neigranja Tomislava Kiša, obračunava s predsjednikom Nadzornog odbora Josipom Paladinom.
Kiš je talentiran, ali mora čekati
- Krivo je to shvaćeno. Klub mora biti ispred trenera, može narediti da neki igrač ne igra, jer nije potpisao ugovor ili da igra ako ga gleda neki zainteresirani klub. Naravno da sam spreman u tim trenucima i staviti nekog igrača, ali želim da klub stane iza toga. A ne da ja snosim odgovornost za nečije druge ideje. Nikada mi Brbić ili Paladino nisu rekli \"mora igrati taj i taj\" ili nešto slično, ali ako ima takvih situacija onda se zna kako se to radi. Mora se znati stav kluba i ja sam spreman prihvatiti sugestiju, Hajduk mora biti iznad svih nas. Ovo što je bilo po tisku nema veze s Paladinom, cijenim ga kao humanista i velikog čovjeka, odanog Hajduka. Nije mi bila želja spominjati Paladina, to je krivo interpretirano.
Kakav je trener prema igračima?
- Prema svima sam maksimalno pošten, uvijek će biti onih, koji će se naljutiti. Igračevo je pravo da spusti nos, moje je da budem pravičan prema njima. Oni koji to zasluže svojim radom igraju, oni koji igraju dobro su standardni. Priča je vrlo jednostavna, igrači sami sebe stavljaju u momčad. Odnos u svlačionici je dobar, posebno sa starijim igračima. A ovi mlađi moraju malo čekati prigodu za igranjem. Ne mogu oni još preuzeti odgovornost rezultata i igre.
Pa, dobro. A što je s tim Kišom?
- Kiš je talentiran, mladi igrači upadaju u momčad kada je pozitivan rezultat. On je budućnost Hajduka, ali ne mogu pred njega staviti veliku odgovornost. Tada postoji opasnost da izgubi samopouzdanje. Neka radi, u Hajduku se nikad nije lako upadalo u prvu momčad. Da vjerujem da je bolji od Vukovića, Caktaša ili Andrijaševića, onda bi igrao. Treba biti iskren i reći da još uvijek nije na njihovoj razini. Ma, igrači to znaju.
Za Mišu će mnogi zbog njegovih dugih i napornih treninga reći da je gonič robova. Naravno, to su oni koji ga ne \"šmekaju\". Oni drugi, koji ga vole, kažu da je rad jedino mjerilo.
- Pustite te priče. Kroz trening i rad se profiliraju igrači. Više rada donosi bolje rezultate, tako je u svakom poslu.
Po cijeli dan je u nogometnim razmišljanjima.
- Stalno razmišljam o nogometu, često me supruga uhvati zamišljenog i pita \"gdje si ti sad\". A ja na utakmici, ha, ha! Puno vremena potrošim i na one stvari na koje ne trebam trošiti svoju energiju, ali ja sam jednostavno takav.
Možda baš to trošenje energije na stvari ne koje ne treba smeta nekima u Poljudu.
- Nemam razloga s nekim biti dobar ili ne. Ako netko ne napravi svoj dio posla onda ga ja moram odraditi, jer u prvoj momčadi sve mora štimati. Činjenica je da Hajduk u svim segmentima mora biti bolje organiziran, da neke stvari ne može priuštiti, jer je teška financijska situacija. Mi se nekad vozimo cijelu noć, stignemo u ponedjeljak u 5 ujutro, a utakmica je u srijedu. A publika ne pita kad smo došli i jesmo li spavali, ona traži rezultat. I na to ima pravo, navijači hoće Hajduka kakvog Split zaslužuje.
Krstičević ne zna hoće li biti na klupi Hajduka u sljedećoj sezoni. Ugovor mu istječe na kraju sezone.
- Uopće me ne nervira ta priča, više od godinu dana sam na klupi Hajduka. Moje zadovoljstvo je ogromno, znam koliko sam truda i zdravlja uložio u Hajduk i ne žalim zbog toga. Čist sam pred sobom i pred svima drugima, pomogao sam Hajduku u radu s mlađim igračima. Evo vam samo primjer Radoševića, samo na njemu je zarađen veliki novac. Pomogao je i Štimac pozivom u reprezentaciju, doprinio sam i ja... Podignuo sam vrijednost i brojnim drugim igračima, nekima je narasla vrijednost deset puta više. Svi igrači su napredovali, pokazali pomak...
Cassio i Patinho ni ravni našima
Nije lako voditi momčad, slušati kako vam sa strane govore da je rezultat dobar, a ne znati gdje si ovog ljeta.
- Nisam nimalo opterećen novim ugovorom, želim sezonu završiti maksimalno korektno u radu i odgovornosti i da izborimo plasman u Europu. Ljudi koji vode klub moraju znati da nova sezona brzo počinje, da će biti tek desetak dana pauze, o puno stvari se mora voditi računa. Ima nekih igrača, kojima ističe ugovor, a nas čeka još jedna sezona, koja će biti sezona stabilizacije. Dolazit će igrači koji ništa ne stoje i igrači iz naše omladinske škole. Imamo dragulja, ali ti mladi igrači i ljudi koji ih vode moraju biti strpljivi. Samo rad i strpljenje dovode igrače do cilja.
Što je bilo s pojačanjima iz brazilskog prvaka Fluminenesa?
- Patinho i Cassio zakasnili su na početak priprema, nikada nisu uhvatili ritam, Patinho je bio i ozlijeđen. Nikada se kroz trening nisu adaptirali na rad i odgovornost. Jedan primjer je bitan, kad su igrači između sebe birali momčadi oni su uvijek ostajali posljednji. Ni igrači nisu o njima imali neko pozitivno mišljenje. Kada se igra na treningu, igrači uvijek žele pobijediti, a njih to nije bila briga, počeli su iritirati ostale, jer im je bilo svejedno pobijedili ili izgubili. Cassio je čak nešto i pokušavao, a Patinhu je najvažnije bilo izvesti neku fintu. Ne mogu reći da nisu talentirani, ali igrači koji dođu sa strane moraju biti 50 posto bolji od naših igrača. A oni nisu bili ni ravnopravni, prebrzo smo ih doveli.
Kouassi je za primjer
S druge strane Jean Kouassi, 18-godišnji klinac iz Obale Bjelokosti zgrabio je mjesto u prvoj momčadi.
- On je drugi primjer, uklopio se, igrači i navijači ga obožavaju. Kouassi ima puno dobrih stvari, donijet će zaradu klubu. A imao sam jednaka mjerila prema njemu i prema Brazilcima. Uspio je postati standardan jer je bolji od drugih.
Krstičević se, to nije sporno, vidi u Hajduku, vodstvo kluba mora reći što želi. A ne vidi li klub Krstičevića na klupi, Mišo bi mogao u reprezentaciju. Izbornik Igor Štimac javno je priznao da će ga uzeti u stožer ne ostavi li ga Hajduk na klupi.
- Radili smo zajedno u Zagrebu, bio sam u Hajduku dok je bio sportski direktor. S njim me veže odličan odnos, od poštenja do poštovanja. Cijenim ga kao čovjeka, kao osobu, on je prije svega svakome spreman pomoći. Možda nekoga njegov stav iritira, ali taj stav pokazuje njegovu odlučnost i sposobnost da se suoči s bilo kakvim problemima i da ih dovede do kraja. Netko ga može voljeti ili ne, za mene je pozitivna i dobra osoba. Izvanredno vidi nogomet, ima osjećaj, u stalnom je trendu učenja i usavršavanja, posvećen je nogometu maksimalno.
Je li vas zvao u reprezentaciju?
- Nikada o tome nismo razgovarali, isto kao što s bilo kim u Hajduku nisam razgovarao o novom ugovoru. Ali, neke stvari u životu idu spontano, idu same, nitko ih ne treba voditi ni gurati. To vam je isto kao što sam vjerovao da ću dobiti šansu u prvoj momčadi Hajduka kada sam vodio juniore.
