U petogodišnjem zatočeništvu primao je desetke tisuća pisama nade koja je počeo osjećati kao svojevrstan dug svima koji su bili uz njega. Odlučio je uzvratiti. Osobitu obavezu osjećao je prema onima koji ga se nikad nisu odrekli, hrvatskim braniteljima. I tako je krenuo na put, obilazeći godišnjice važnih operacija iz Domovinskog rata, obljetnice osnivanja brojnih postrojbi, promocije ratne proze, okrugle stolove... s jednim ciljem: promovirati i širiti istinu o Domovinskom ratu, što i danas osjeća kao svoju misiju. Otpočeo ju je odmah nakon povratka iz Haaga, kada je na njega snažan dojam ostavio prizor kada je već u zračnoj luci ugledao rijeke građana.
– Osobito ga je dirnuo i doček na Trgu. “Zar su svi ovi ljudi došli zbog nas”, upitao me tada u nevjerici – prisjeća se Josip Klemm koji je osobno svjedočio generalovu iznenađenju toplinom kojom je posvuda dočekan. Već dva dana kasnije bio je u Vukovaru u Koloni sjećanja kamo je došao “jer mu je srce reklo da mora doći”. Tamo ga se posebno dojmio susret s dječakom koji mu je rekao: “Molio sam se za vas”. Već je tada jasno trasirao svoju putanju od koje ne odstupa, evo već 20 mjeseci.
Kada smo protekle jeseni, na godišnjicu povratka kući, pisali o generalu, njegovi su nam prijatelji tada rekli da je u 365 dana, obilazeći suborce, obljetnice svojih postrojbi i mjesta stradanja poginulih branitelja, prevalio više od 120.000 kilometara. Granicu nije prelazio, tema njegovih putovanja bila je samo Hrvatska, uzduž i poprijeko. Putovao je najčešće automobilom, na suvozačkom sjedalu, u društvu ljudi od povjerenja, ponajviše bliskog prijatelja i kuma Martina Čačića te svojih nekadašnjih vojnika Josipa Klemma i Tihomira Baboka. Često je s njima u društvu i Ante Šoljić, ratni načelnik u sektoru Specijalne policije MUP-a. Pitamo ga je li general danas usporio.
Foto: Dušan Mirković
– Nastavio je istim tempom, još je i pojačao. Posjećuje baš svaku obljetnicu naših jedinica. Stalno traži od nas da se organiziraju okrugli stolovi o svim operacijama vojske i policije, ne samo o Oluji i Bljesku, da se naglasi značaj i uloga Specijalne policije osobito na početku rata, 1991. godine, kada smo bili temelj otpora i stvaranja Oružanih snaga. Neumoran je u svojim zahtjevima da se širi istina o Domovinskom ratu – kaže Ante Šoljić.
S obzirom na to da nije usporio, matematičkom računicom olako se dolazi do 200.000 prijeđenih kilometara na slobodi. Generalova putovanja dobila su novi smisao nakon katastrofalne poplave koja je nedavno pogodila Slavoniju. U društvu suboraca u više je navrata posjećivao poplavljena područja, osobito svoje specijalce. – Osobno se angažirao na pomoći pa smo osigurali donacije, isušivače i namještaj za tri naše najugroženije obitelji, jednu iz Drenovaca i dvije iz Rajeva Sela – otkriva Ante Šoljić.
O svojim zaslugama u ratu, pa i u miru, Markač nerado govori za medije. Svoje je intervjue dozirao na kapaljku pa je povjerenje iskazao samo Večernjem listu i Media servisu, poslije i HRT-u.
– Sjećate se onog “sloboda za sve”? Bila je 1995. godina kada su je svi doživjeli, i mi smo se toj slobodi veselili jer ćemo živjeti bolje i imati bolji život. Onda su nas zatvorili i zapravo smo nas dvojica, general Gotovina i ja, slast te slobode doživjeli posljednji u Hrvatskoj – rekao je general Markač za Večernji list. No stavljajući sudbinu domovine iznad svoje vlastite, dodao je da je ipak najsretniji što je izricanjem oslobađajuće presude međunarodna zajednica poslala poruku cijelom svijetu da je rat na teritoriju Hrvatske bio pravedan, obramben i oslobodilački. U razgovoru koji smo tada vodili, samo pet tjedana nakon izlaska na slobodu, otkrio nam je da priprema knjigu o Oluji, s naglaskom na ulogu Specijalne policije u toj akciji, na kojoj je počeo raditi još uoči odlaska u Haag. Što ga je, zapravo, motiviralo na pisanje? U hrvatskoj javnosti, kazao je, postoji niz zabluda u vezi s operacijom Oluja.
Još nije sigurno da će Markač svojom nazočnošću uveličati obljetnicu Oluje u Kninu. Ne želi biti zloupotrijebljen u dnevnopolitičkim obračunima
– Prema svjedočenju Mile Mrkšića, uz dolazak generala Gotovine iz Bosne, upravo su specijalci bili najveće iznenađenje Oluje, najveća podvala načelnika Glavnog stožera srpskim snagama. Javnost pomalo zaboravlja da je upravo policija na početku stvaranja hrvatske države bila naša stožerna oružana snaga i da je specijalna policija bila prvi nositelj borbenih djelovanja. Sada pokušam utjecati na to da se to pomalo ispravi – kazao je general dodajući da se njegovi specijalci nerijetko izostavljaju s liste zaslužnih u ratnim operacijama jer nisu pripadali zbornim područjima nego su djelovali pod zapovjedništvom Glavnog stožera.
Kada će knjiga ugledati svjetlo dana? Poglavlja o ulozi Specijalne policije u Oluji završena su, još se prikupljaju svjedočanstva sudionika operacije, što zahtijeva svoje vrijeme. Pretpostavka je da će izaći iduće godine, no s objavom se general ne žuri jer mu nije cilj objaviti samo još jednu knjigu o Domovinskom ratu nego pružiti cjelokupan povijesni, znanstveni i osobni prikaz ove operacije temeljen na činjenicama.
No još jedna knjiga iz njegova pera čeka na objavu. Riječ je o dnevniku u kojem je opisivao svoja zapažanja i bilježio događaje koji su prethodili njegovu uhićenju, razgovore s tužiteljstvom te boravak i suđenje u Haagu.
– Mi inzistiramo da to prikažemo javnosti, no on još nije spreman otvoriti tu priču jer se osjeća poniženim kad se sjeti do koje je mjere bio ugrožen, kao i njegova obitelj – kaže Ante Šoljić tumačeći zašto je generalov dnevnik još uvijek samo u rukopisu.
– Ni danas ne može shvatiti zašto je netko imao potrebu tako ga ocrniti i optužiti za djela koja nije počinio. Upravo po toj situaciji vidim da taj period života nije potpuno iza njega i da nije sa sobom sve raščistio. Ali i ta će knjiga ugledati svjetlo dana čim bude spreman javnosti prezentirati sve svoje patnje – kaže.
Međutim, usprkos sveopćoj percepciji da je 2007. izdan i žrtvovan, Markač nikoga nije prokazao, nikad nije upirao prstom ni javno adresirao svoju gorčinu. Poput prijatelja Ante Gotovine, posljednjih se 20 mjeseci suzdržavao od snažnih političkih poruka, glasnog izricanja stavova o aktualnim društvenim previranjima. Premda je ime Mladena Markača moćno oružje na svakoj (pred)izbornoj listi, nije se stavio na raspolaganje politici, čak ni svojoj matičnoj stranci HDZ-u. Samo je svojedobno pružio javnu potporu kandidaturi Anđelka Stričaka za varaždinskog župana te Ernesta Forjana za gradonačelnika Koprivnice, uzdanice HDZ-a, no ponajprije stoga što je u oba slučaja riječ o njegovim suborcima, specijalcima. “Ako su se iskazali u ratu, siguran sam da će se iskazati i u stvaranju boljih životnih uvjeta u svojoj sredini za sve građane”, izjavio je tada.
Foto: Robert Belošević/PIXSELL
Nakon veličanstvenog povratka u Hrvatsku naša je javnost počesto bila nepravedna prema generalu Markaču. U siječnju 2013. organizator proslave 20. obljetnice vojno-redarstvene operacije “Maslenica ‘93.” učinio je nezamisliv propust, nije mu poslao pozivnicu za svečanost premda je, uz generale Bobetka i Gotovinu, bio jedan od trojice glavnih zapovjednika operacije. Sramota se nastavila i lanjskog rujna na svečanoj akademiji u Lisinskom na obilježavanju Dana policije i blagdana svetog Mihovila, kada su pozdravljeni svi visoki uzvanici, osim nazočnog generala Markača. Odšutio je časnički, nije se žalio javno, radije je ponovno otputovao. A putovao je počesto nauštrb zdravlja. Još iz vremena haaškog pritvora načet srčanim tegobama, po povratku je i hospitaliziran nekoliko puta.
– U početku je bilo problema s prilagodbom na terapiju lijekovima, no kasnije se to stabiliziralo. No i dalje ga muči visoki šećer pa ponekad mora i odležati, ali najdulje dva dana. Čim osjeti da je došao k sebi, nastavlja – kaže Ante Šoljić. I Josip Klemm često je zabrinut zbog njegova zdravlja. – I mi ponekad posustanemo, ali general ne. Bez obzira na narušeno zdravstveno stanje, kojeg je itekako svjestan, bespoštedno se odaziva pozivu branitelja diljem Hrvatske vjerujući da svojom nazočnošću uveličava svečanosti vezane uz Domovinski rat. Time nastoji potaknuti vlasti da poštuju naše svetinje – kazao je Josip Klemm dodajući da njegov ratni zapovjednik češće brine o svojoj okolini nego o sebi.
– Potiče nas na rad, obrazovanje, ulaganje u sebe za korist zajednice. Kao što nas je 90-ih tjerao da završimo škole i fakultete, tako govori i danas: znanje, znanje, znanje...
Premda je nakon objave snimaka s lovcima praktički transferiran u Haag, svoje slobodne trenutke i dalje provodi s prijateljima u lovu. Odazvao se članstvu u većini lovačkih društava u zemlji, kamo ga rado pozivaju na druženje. Priroda, šuma... to je njegov život, kažu prijatelji. Na “čeki” zna šutjeti i osluškivati po pet-šest sati, stapati se s prirodom. Strpljiv, smiren, tada unosi red u svoje često uzburkane emocije.
U prvim tjednima nakon izlaska iz haaške ćelije, general je u intervjuu za Večernji list kazao da se dosta teško i sporo privikava na novostečenu slobodu. Je li to u međuvremenu uspio?
– Mislim da jest, no postoje trenuci kad se prisjeti pa mu se vrati neka tuga. Onda ga nastojimo razveseliti pa s naše strane krene zezancija, tipa: “Vratit ćemo te u Haag da nas malo pustiš na miru”. Još mu nije lagodno razgovarati o tom periodu, što vidim i po tome što još uvijek nije spreman objaviti svoj dnevnik iz Haaga – kaže Ante Šoljić.
Do obilježavanja obljetnice Oluje dijele nas sati, hoće li je svojom nazočnošću u Kninu uveličati i general Markač?
– Nisam siguran. Ne želi biti zloupotrijebljen u dnevnopolitičkim obračunima i neće sudjelovati u igrama politike preko svojih leđa – kaže Ante Šoljić. Možda će general do Sinja, gdje će mu biti uručena povelja počasnog građanina, jedna od mnogih kakve je posljednjih 20 mjeseci primio. No jednu feštu neće propustiti. Istog dana Specijalna policija tradicionalno se okuplja na Sv. Roku prisjećajući se godina provedenih na Velebitu i poginulih suboraca. Tamo nema lova u mutnom.
>>U utrci za kupnju OMV-ovih crpki Ivan Čermak pobijedio je favorizirani Gazprom
hoce li u knjiz biti i nesto o porusenim srbskim kucama u vasem kraju