SUBOTA, 28.8.
Nakon nogometaša i mladih košarkaša, evo i vaterpolista na postolju. Treći su. Na Europskom prvenstvu u Barceloni, dobili su stare mušterije Talijane. Ovaj put nije bilo tuče u bazenu, kao protiv Srbije, Fatović nikoga nije udario šakom u glavu. Odlučio se na novu taktiku. Postigao je tri gola, najviše od svih igrača na utakmici. Izgleda da se tako lakše pobjeđuje. Prva je to medalja na EP, nakon osam godina.
NEDJELJA, 29.8.
Došla je gruba vijest iz Dalmacije. Umro je Oliver Dragojević. Sve je stalo. Ljudi su to osjetili kao svoj gubitak. Društvene mreže su odmah propjevale, s radio postaja ih automobila i stanova, odasvud se čuo Oliver. Kada je sunce zašlo i kada su ljudi izašli vani, diljem Dalmacije, ljudi su zapjevali. Najljepše je bilo u Splitu, gdje je ženska klapa, skupa s građanima, gušeći se u suzama, slavila Oliverov život, pjevajući pjesme koje su obilježile njihov. Počelo je oprastanje od našeg Pjevača.
PONEDJELJAK, 30.8.
Na smrt Olivera Dragojevića, reagira i Vlada proglašavanjem Dana sućuti. Osim što nitko nema pojma o čemu se radi i koja je razlika između Dana sućuti i Dana žalosti, potez je nepotreban. Narod je još dan ranije proglasio žalost, nije im trebala formalna odluka. Predsjednica Kolinda šalje nespretan brzojav u kojem piše da je Oliver “premda Dalmatinac”, bio slušan i u drugim krajevima. Sigurno nije htjela vrijeđati Dalmatince, ali su se mnogi osjetili uvrijeđenima.
UTORAK, 31.8.
Split se oprašta od Olivera. Komemoracija u HNK. Obitelji u prvom redu za vrat diše premijer, predsjednica, par ministara i četa državnih činovnika. Gibonni se oprašta od prijatelja i poručuje mu da je “sve kako triba i da je ovo more samo za te”. Plače, a plačemo i mi s njim. Split i Dalmacija nose svog Pjevača preko Rive. Ispraćaju ga prema Veloj Luci. Ispraćaju ga kao najmilijega, kao člana obitelji, kao stup svog kulturnog identiteta. “Uvik kad san s tobon, ja san ka i dite...”
SRIJEDA, 1.8.
U danima tuge, nije lijepo slaviti, ali mnogi stanovnici Novog Zagreba ne skidaju osmijeh s lica. Kako i ne bi? Doživotni gradonačelnik Milan, zvani Fontana, najavio je konačnu rekonstrukciju strašnog remetinečkog rotora. Srećom, radovi neće trajati dugo. Samo godinu i pol dana, tijekom kojih će mnogi zaboraviti kako izgleda tramvaj, jer će kroz Novi Zagreb voziti samo autobusi. Dok Zagrepčani slave, u DORH-u panika! Posao je vrijedan skoro 300 milijuna kuna. Koliko je to u optužnicama?
ČETVRTAK, 2.8.
Cijela je Hrvatska na nogama! Kreće nova porezna reforma, blago nama! Ministar Marić izlazi pred puk i objašnjava revolucionarne promjene. Dakle, nakon što se porezna reforma zahukta, prosječna hrvatska obitelj svaki će mjesec, ali baš svaki, prema ministrovoj računici, imati više 73 kune. Deset mami, deset tati, deset braci i deset seki i još 33 za zajednički provod! Čim se vijest probila u eter s hrvatskih kolodvora krenula je povorka onih koji su pomislili da će im u Njemačkoj biti bolje.
PETAK, 3.8.
Genijalan potez Torcide! Na putovanju u Bugarsku, stali su na benzinsku pumpu u Srbiji i izveli poznatu točku iz svog repertoara. Malo su crtali ustaške znakove, malo prevrtali kante za smeće, isprepadali osoblje i pokrali asortiman. Srpska policija nije imala sluha za njihov performans, pa im je na povretku priredila doček. Uhićena su 32 pripadnika Torcide s nešto malo pomagala, poput metalnih šipki i bejzbol palica. Djeca, što ćete...
Nekako se zaboravio sjetiti da Oliver poslije 91-ve nije htio u Srbiju. Kako to samo ove jugonostalgičare boli! Htjeli bi se poistovjetiti s njim pa to stalno zaboravljaju.