Danas je 100 dana od moga obraćanja Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine, kao i prvi dan predizborne kampanje, točno mjesec dana prije izlaska na glasovanje za novi saziv Parlamentarne skupštine. Stoga je vrijeme da se obavi procjena rezultata rada onih koji su izabrani 2002. godine i da se utvrdi koji lideri i stranke mogu najbolje izgraditi europsku budućnost za ovu zemlju i sve njezine građane.
Situacija u pogledu zakonske regulative u posljednjih je 100 dana sve samo ne impresivna. Politika u kojoj jedna strana dobiva, a druga gubi, ponekad je paralizirala institucije, a huškačka retorika raspirivala nacionalne tenzije.
To je dovoljno da gotovo svakoga odvrati od politike. Mnogi birači, posebno mladi ljudi, stoga se mogu pitati vrijedi li glasovati na predstojećim izborima. U svim zemljama najmanja je vjerojatnost da će mladi glasovati zato što često smatraju da njihov glas neće ništa promijeniti. Međutim, bilo bi pogrešno odbaciti mogućnost glasovanja.
Svi su izbori značajni. Ipak, predstojeći izbori posebno su značajni zbog promjene prirode međunarodnog prisustva u Bosni i Hercegovini. Lideri koji budu izabrani 1. listopada ove godine morat će preuzeti odgovornost za budućnost ove zemlje i voditi je prema Europi nakon zatvaranja Ureda Visokog predstavnika sljedeće godine.
Kod ovih izbora radi se o tempu kojim će se Bosna i Hercegovina kretati prema Europi i svatko tko odluči ne glasovati ustvari omogućuje drugima da odlučuju o njegovoj ili njezinoj budućnosti. Kad sam bio mlad, budućnost moje zemlje nije bila izvjesnija od budućnosti Bosne i Hercegovine danas. Njemačka je bila poražena u ratu. Bila je podijeljena, a demokracija je bila tek u začetku. Tada nije bilo Europske unije. Ali, kroz NATO, Marchalov plan i kasnije Europsku zajednicu za ugljenj i čelik pojavile su se euroatlantske perspektive za Njemačku, koje je tadašnji kancelar Konrad Adenauer iskoristio.
Danas Bosna i Hercegovina ima slične euroatlantske izglede. I zaista, put ka euroatlantskim integracijama danas je mnogo jasniji nego što je bio prije više od pola stoljeća. Danas je Partnerstvo za mir prvi jasan korak prema članstvu u NATO-u, a Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, o kojem Bosna i Hercegovina trenutačno pregovara s Europskom komisijom, prvi je korak prema članstvu u Europskoj uniji.
Da bi se pomoglo Bosni i Hercegovini na tome putu, kao specijalni predstavnik Europske unije sada gradim novi Ured koji će ostati u zemlji nakon zatvaranja Ureda Visokog predstavnika, a koji će koordinirati rad svih europskih sudionika, uključujući Europsku komisiju, EUFOR i Policijsku misiju EU. Međutim, ja ne mogu voditi Bosnu i Hercegovinu u Europu. Samo mogu raditi zajedno s partnerima koji su odlučni da izgrade europsku budućnost za svoju zemlju.
Što se tiče mladih ljudi u ovoj zemlji, hitan korak u izgradnji europske budućnosti je da se uključe u predizbornu kampanju i glasuju na izborima u listopadu. Mnogo toga je manjkavo u politici ove zemlje, ali jedini je način za promjenu i unapređenje situacije aktivno sudjelovanje. A način da se proces euro-atlantske integracije održi u zamahu je da se ostane uključen.
