Ciudad de México tone i teško je vjerovati da ga se može spasiti, zaključak je studije objavljene u znanstvenom časopisu JGR Solid Earth. Nakon što se prošli tjedan u glavnom gradu Meksika dogodila tragedija u kojoj je popustio i srušio se nadvožnjak gradske željeznice te poginulo mnogo ljudi, sada je uočena nova prijetnja, a to je moguće urušavanje grada. Razlog je podzemno jezero koje je ostalo bez vode pa se propadanje grada sagrađenog na površini iznad njega čini neizbježnim.
Teške zgrade i plitki temelji
Glinene naslage su se zbog isušivanja komprimirale te počele pucati naizgled nezaustavljivim ritmom. Osim prijetnje urušavanjem, tu je čak i izravnija prijetnja nestankom vode za taj velegrad. Iako je bušenje u potrazi za izvorima vode obustavljeno 50-ih godina prošlog stoljeća, podaci o sravnjivanju isušivane površine tijekom 115 godina te podaci s GPS-a u posljednje 24 govore da grad tone istim ritmom već desecima godina. Počelo se to događati i u neurbaniziranim dijelovima grada, gdje se do sada nije primjećivalo urušavanje tla. Sada se to događa ritmom od 50 cm godišnje.
“Kada bi se nivo podzemne vode ponovno i podignuo, nema nikakve nade da bi se vratila do sada izgubljena visina te kapacitet prirodnog skladišta vode ispod grada”, navode autori u studiji.
Jer, kako je grad rastao, postajao je sve teži, a i tražio je više vode koja se vadila iz tog prirodnog rezervoara, što je pospješivalo njegovo potonuće. To što je pojava uočena i u neurbaniziranim dijelovima posebno je zabrinjavajuće, mišljenje je ove grupe znanstvenika. Ovom se pojavom u Ciudad de Méxicu bavi niz relevantnih svjetskih medija, pa se tako isticalo da se upozoravalo na ovu pojavu. Još 2004. za The Guardian jedan je geotehnički inženjer rekao kako se u slučaju gradnje teških zgrada na takvom tlu, koje bi onda bile i na plitkom temelju, doista izazvalo da se tlo ispod njih počne komprimirati. A to se ubrzava kako se izvlači više vode.
Da Ciudad de México tone, znanstvenici su uočili još početkom prošlog stoljeća, a tada je to bilo oko 8 cm godišnje. No, već je 1958. ta vrijednost skočila na 29 cm pa je tada donesena odluka da se ograniči količina vode koja se smije izvlačiti iz izvora ispod grada. Nakon toga ritam se smanjio na 9 cm godišnje, ali u prošla dva desetljeća mjerenja napravljena modernijom tehnologijom otkrila su kako je taj ritam ipak 40 cm godišnje u povijesnom središtu grada. Moguće je da će se glinene površine ispod grada komprimirati 30 posto pa iako se to vjerojatno neće dogoditi u sljedećih 150 godina, svejedno je malo toga što se može učiniti da se to zaustavi. Gornji su slojevi, naime, već komprimirani 17 posto pa je teško da se taj proces sada može preokrenuti.
Milijun kućanstava bez vode
Usto, ne radi se o ravnomjerno raspoređenom potonuću. Neki su dijelovi već pali ispod površine isušenog jezera, a drugi se još drže iznad površine. A to dovodi do većeg rizika od pucanja površine, što može oštetiti infrastrukturu i izazvati kontaminaciju preostalih zaliha vode.
Dodatni je problem slijevanje voda i kiša s planina koje okružuju Ciudad de México, što ga izlaže poplavama, a one bi, zbog sada snižene visine na kojoj grad leži, mogle prodrijeti u pitku vodu te je kontaminirati i učiniti neupotrebljivom za piće. Danas oko 70 posto opskrbe pitkom vodom za ovaj grad dolazi iz izvora kojima se izvlači podzemna voda. Zbog toga se isušuju okolni izvori. Ako se ta voda doista kontaminira, nastupit će kriza. Već sada oko 1,1 milijun kućanstava ima neredovitu opskrbu pitkom vodom, pa je izlaz recikliranje ili skupljanje kišnice.
