Razgranati pisac i prevoditelj Borivoj Radaković za prošli je Interliber lansirao roman “Što će biti s nama”. Objavio ga je zagrebački VBZ, a uredio Zoran Simić. U medijskim objavama i na predstavljanjima knjige isticalo se da je to netipičan roman, prije svega zato što je mahom napisan u stihovima s obzirom na to da njegove prozne rečenice u pravilu završavaju nezaustavljivom i zaraznom rimom. Istina, inzistiranje na stihovima i rimama prije bi moglo potencijalne domaće čitatelje odbiti nego pridobiti. Poezija u Hrvata trenutačno nije kurentna i popularna književnička vrsta.
Zato odmah na početku treba podcrtati da je Radakovićev roman ipak proza i da se čita kao prozno djelo. No da na trenutke taj roman ima pomalo kićeni i nacifrani, gotovo krležijanski naboj kada želi sveobuhvatno i nadmoćno opisati neki Radakoviću važni društveni fenomen, to stoji. Ali, to može biti samo pozivnica za čitanje. Naravno, onim čitateljima koji imaju istrenirane mozgovne mišiće. Iako se kao glavni lik ovog romana nameće lijepa (napose sisata) i prebogata Zagrepčanka Lili u koju se zaljubljuje zagrebački inteligent, profesor Filozofskog fakulteta Tonči, a koju seksualno opslužuje, kao u nekom ne odveć tvrdom ljubiću, obdareni Rom Kasum (ne može Radaković bez seksa ni u svojim proznim, nikako ne i poznim stihovima), glavni lik ipak je grad Zagreb. U totalu. Radaković ulazi duboko u zagrebački mentalitet koji je bolećiva mješavina srednjoeuropskog i mediteranskog štiha.
Bavi se zagrebačkom poviješću i njezinim uvijek živim politički uvjetovanim mistificiranjima. Ali piše i o globalističkom, distopijskom Zagrebu na čijem se (danas devastiranom) Cvjetnom trgu ponosno kočoperi velika džamija koja biva srušena bombom iz kanadera nepoznatog porijekla što izaziva geopolitički i ljudski potres u Agramu, gradu u kojem su manjine i feministkinje preuzele uzde u svoje ruke, ali i gradu koji ima i podzemnu željeznicu, rijeke turista iz cijeloga svijeta, ali i obnovljenu kavanu Corso, dugogodišnju gradonačelnicu i Šerijatsku ulicu koja se ranije zvala Varšavska, ali promijenila je ime. Nakon ovog nabrajanja već je i na prvi pogled jasno je da se Radaković u ovom romanu dobro zeza, a i nije mu prvi put. Za njega je literatura prije svega hedonistički čin, porcija dobrog seksa, gutljaj (ili više gutljaja) dobrog pića ili trenutak dobre glazbe.
A Zagreb mu je, unatoč svojoj puritanskoj reputaciji i hereditarnoj uštogljenoj atmosferi, ipak i grad velikih mogućnosti i solidne inspiracije u kojem i prsata, dobroćudna Lili može osjetiti da je još živa u svakom, pa i podcijenjenom seksualnom pogledu. I roman “Što će biti s nama”, koji prirodno podsjeća na stih iz mjuzikla “Jalta, Jalta”, u neku je ruku sublimacija Radakovićevih literarnih preokupacija, njegov angažirani, možda i mačistički manifest u kojem progovara o najvažnijim, životnim temama i pokušava čitatelje duhovito i razigrano uvjeriti da je nakon svih nedavnih feminističkih evolucija i revolucija penis još uvijek in. Povremeno se lukavi Radaković i smišljeno služi i formom romana s ključem. Neki će se sveprisutni suvremenici tako lako prepoznati u Radakovićevim lucidnim opisima i opuštajućim reminiscencijama. Poput Krležinih u njegovim svježe otkrivenim i pročitanim didaskalija, Radaković je opor i tvrd u kritici i opservacijama, ali zbog njegovih ocjena i procjena nitko neće ostati bez glave ni bez posla jer Radaković nema snagu općenacionalnog arbitra niti takav arbitar uopće želi biti.
On nije ni dežurni moralist ni savjest uzburkane nacije, ali se očito zabavlja kada s puno siktavog sarkazma piše o zagrebačkoj turističkoj ponudi i turističkom bumu ili o muškoj potenciji našijenaca. “Što će biti s nama” je i politički roman. Ima on svoje sociološke i antropološke poruke i teške, ne baš lako prihvatljive, ali zato točne dijagnoze koje će tek trebati iščitati u nekim novim čitanjima i nekim novim, valjda boljim vremenima. Neće biti lagan za prijevode, ali će biti koristan svim onim nadolazećim proučavateljima hrvatske povijesti koje će zanimati kakvi su to ljudi živjeli u hrvatskoj metropoli početkom 21. stoljeća.
>> Meksički roman 'Ja, Jesusa', vječni je literarni spomenik ženama sa socijalnog dna
