Najpoznatiji bosanski glumac Emir Hadžihafizbegović odrastanje u tuzlanskom naselju Batvi pamti po tuđim vrtovima punim trešanja, stadionu na kojem je gledao i igrao nogomet i prutu koji bi otac svako malo ubrao pa nestašnom Emiru dao po guzi. Kao čovjeka ga je, kaže, odredilo to što mu je rodna kuća samo stotinjak metara bila udaljena od katoličke i pravoslavne crkve te džamije.
Duh Bosne
– Jedni drugima smo čestitali Uskrse, Vaskrse, Bajrame, a to činimo i danas. Nije to afirmacija YU priče, to je Bosna. I danas se na polnoćki u Sarajevu skupi dvije tisuće muslimana. Mi to volimo. Bosanski muslimani vole i polnoćku i Đurđevdan, baš kao što katolici i pravoslavci vole Bajram – govori Emir.
Voli se, kaže, sjetiti Jugoslavije, ne postoji, smatra, embargo na uspomene. Zašto se, dodaje, ne bi sjetio 70 tisuća prodanih karata u Lisinskom s “Audicijom”? Baš kao i sto tisuća prodanih karata u Domu sindikata u Beogradu? Tko će mu, pita se, zabraniti da se toga sjeća? I Hrvatska je 32 godine bila njegova domovina, jer Jugoslavija se raspala kad je imao 32 godine. I nitko mu, kaže, te 32 godine ne može ukrasti.
Samo nekoliko godina bio je ministar kulture BiH, profesor na Akademiji, imao je svoj talk show, igrao predstave, snimao filmove, serije, reklame...
– Kad se vrijeme rasporedi, a imate dobre suradnike, sve se stigne. Svoj ego sam davno bacio u kantu za smeće. Kao ministar sam oko sebe tražio ljude koji znaju više od mene, a ne poslušnike. Takvu sam ekipu i okupio – priča.
Bosanci su kao dupini
Ne ljute ga vicevi o Bosancima, naprotiv, i sam ih priča, zabavlja društvo, jer smatra da je to zdravlje jedne nacije.
– Kad su Bona Voxa pitali zašto voli Bosnu, rekao je, među ostalim, da nigdje na tako malom prostoru nije vidio toliko nasmijanih ljudi. U cijelome svijetu vole Bosance, to je ‘in’. Agresija koja nam se dogodila jednaka je tome da netko uđe u bazen s dupinom i izmasakrira ga s dva noža. Bosna je metafora dupina, mede pande, prostodušnosti, naivnosti koja nam se obila o glavu. Na mjestu gdje bi trebalo biti najmanje tolerancije, danas je ima najviše. To je snaga Bosne – kaže.
U hrvatska kina upravo stiže film “Smrt čoveka na Balkanu” u kojemu Emir igra glavnu ulogu. Priča je to o samoubojstvu glazbenika te reakcijama bliskih mu ljudi.
- Zadatak svake umjetnosti je otvarati probleme i popravljati ljude. Jako je gledan i ako smo jednog čovjeka natjerali na razmišljanje i ako film ijednog čovjeka popravi, ispunio je misiju – govori.
>> Glumci s puno utakmica u nogama mogu uspješno režirati
