Godine 1966., dakle prije 56-57 godina, u zagrebačkom naselju Zapruđu -- koje je bilo prvo takvo u Zagrebu da su se stanovi mogli kupiti (ne "otkupiti", ne "dobiti stanarsko pravo"), naselje se gradilo čini mi se od 1964. -- cijena 1m2 bila je otprilike jedna prosječna mjesečna plaća. Dakle stan od oko 60m2 -- 5 prosječnih godišnjih plaća. -- I da bude jasnije: nije "inflacija" pojela kredite za te stanove; izračun pokazuje da je obročna otplata platila preračunatu vrijednost veću nego da je stan plaćen ekvivalentno početnoj cijeni. -- Tek neki dijelovi nekih inflacija u drugoj polovici 80ih godina "pomogli su" nekim kupcima stanova da ih realno plate manje nego što je bila početna cijena. Takvih slučajeva nije bilo mnogo. -- I samo jedna dodatna informacija za "društvene stanove": njih je oko 1990., dakle u vrijeme prijelaza iz "socijalizma" u "kapitalizam", bilo oko 25% u stambenom fondu u Hrvatskoj. -- I još jedna informacijica: u 1980im godinama gradilo se i više od 10.000 stanova na godinu.

zaključak članka... ako ne trošiš na ništa... dakle.. ne jedeš.. odjeća... obuća.. nula bodova... dupre brišeš s odbačenim katalozima trgovačkih lanaca.. ne pereš se... švercaš se na sve živo i mrtvo što postoji... plin... struja.. voda... i ine gluposti ti ne koristiš... ustvari živiš od sunca... za 10 godina se može kupiti stan od 55 kvadrata... strašan članak...

Tako prije par godina kod mene u firmi mladac se aman oženio pa krene računat koliko ima plaću, koliko nevjesta pa za koliko godina može bez kredita ("jer kredite uzimaju ljudi koji nisu sposobni") steći svoj stan. :) Rekoh mu "Kruno, dok ti budeš štedio za stan s neba će padat Mana, pa svako jutra samo ostružemo malo s haube i na tavu s lukom!" :D :D