GONG izražava duboku zabrinutost odlukom Ustavnog suda kojom se onemogućuje održavanje referenduma o zadržavanju prava radnika zajamčenih kolektivnim ugovorima. Građani su svoju političku volju iskazali više nego dovoljnim brojem potpisa, unatoč rigidnim zakonskim odredbama koje snažno obeshrabruju inicijative građana za raspisivanjem referenduma, stoji u priopćenju GONG-a.
Smatraju također kako se Ustavni sud prilikom donošenja odluke o referendumu nije vodio odredbama Ustava i Ustavnog zakona o Ustavnom sudu već nekim drugim kriterijima jer, kako kažu, zadaća Ustavnog suda bila je utvrditi je li sadržaj referendumskog pitanja u skladu s Ustavom i jesu li ispunjene pretpostavke iz Ustava za raspisivanjem referenduma, a ustavna pretpostavka kaže da će Sabor raspisati referendum u skladu sa zakonom ako to zatraži deset posto od ukupnog broja birača u Hrvatskoj.
Odlukom o neodržavanju referenduma, kao i politički intoniranim izjavama predsjednice suda i sudaca, Ustavni sud opasno se približio političkim interesima i stavovima nositelja vlasti i time doveo u pitanje svoj status neovisnog i temeljnog čuvar Ustava, smatraju u GONG-u.
U četvrtak, 21. listopada 2010. u riječkom Novom Listu, uvodničarka Sanja Modrić napisala je kolumnu pod naslovom: \"OVAKAV USTAVNI SUD JE OPASAN Do sada je bilo razloga za ozbiljne sumnje, ali sada, nakon što je Ustavni sud proglasio referendum \'nepotrebnim\' i \'neosnovanim\', sa potpunom sigurnošću možemo reći dvije stvari. Prvo, ovaj sastav Ustavnog suda potpuno je nedorastao da štiti ustavne vijednosti u demokratskom društvu. Drugo, skliznuvši u nedopustivu politizaciju jednog relativno jednostavnog i nezahtjevnog ustavnog problema, ovaj sastav Ustavnog suda tako se ozbiljno kompromitirao da će stigmu uprljanih ruku opravdano nositi do kraja mandata. Za ovako teške kvalifikacije postoji i više nego dovoljno argumenata. Kao prvo, jedna jedina ovlast Ustavnog suda u vezi s referendumom jest da procijeni je li referendumsko pitanje formulirano na ustavan način i da o svojoj odluci obavijesti Sabor. U ovom slučaju, umjesto jasnog stava o tome, od Ustavnog smo suda dobili jeftini paprikaš refleksija o stvarima koje su potpuno izvan dopuštene domene rasprave. Takav sadržaj dodatno je zapapren serijom politikantskih floskula vjerojatno nečuvenih u demokratskoj praksi ustavnog sudovanja. Dakle, građanima Hrvatske nije izričito rečeno može li se s pitanjem koje su postavili sindikati raspisati referendum o rezanju radničkih prava ili ne može premda je upravo to bio isključivi zadatak Ustavnog suda. To su naprosto zaobišli da bi se posvetili nedoraslom i neprihvatljivom političkom filozofiranju. U tom paketu priopćili su što misle o raznim stvarima o kojima nisu pitani jer se Ustavni sud o njima ne pita. Nema se što, naime, pitati Ustavni sud je li \'osnovano\' i \'ima li potrebe\' da građani izađu na referendum kad je građanima to pravo garantirano Ustavom pod jasno utvrđenim uvjetima. Kad građani u dovoljnom broju traže raspisivanje referenduma, referenduma mora biti i svaki ustavni sud na to mora staviti svoj pečat. To što su Jadranka Kosor i HDZ u međuvremenu povukli sporne izmjene Zakona o radu iz saborske procedure ne daje nikakvo pravo Ustavnom sudu da se upušta u refleksije o smislu i besmislu suverene volje građana, ali oni upravo to potpuno neobuzdano čine. Skandal je također što smo od Ustavnog suda morali čuti da \'Ustav zabranjuje ostvarenje političkih ciljeva po cijenu nereda i sukoba\'. Što to, molim lijepo, znači? Upušta li se Ustavni sud, potpuno neovlašteno, u sigurnosne procjene političke situacije u zemlji? Imputira li građanima i organizatorima akcije za referendum da hoće oružjem razrušiti Hrvatsku? Kolika li to pomutnja mora biti kad se Ustavni sud ponaša kao da je upravo preuzeo ovlasti Vlade? To su posve dovoljni dokazi tragične dezorijentacije ovog Ustavnog suda, ali oni srljaju dalje i dalje. Nismo čuli da je ikad zabilježeno da se ijedan ustavni sud odvažio čitati bukvice društvenim skupinama, prozivajući ih zbog \'rušilačkih poruka\' nedemokratičnosti, pa čak i nedostatka kulture. No upravo to čini predsjednica hrvatskog Ustavnog suda i doktorica prava Jasna Omejec, i to bez ijednog prigovora iz redova sudaca. Nije najgore što je ovaj Ustavni sud priredio veliku institucionalnu blamažu cijeloj Hrvatskoj. Najgore je što je to strašno opasno.\"