Od svih dana u tjednu ponedjeljak je najomraženiji. No, ima jedan ponedjeljak kojeg se u Hrvatskoj ne bi mijenjalo ni za što na svijetu. Dogodio se 9. srpnja 2001. Tada je tenisač Goran Ivanišević osvojio Wimbledon i cijelu Hrvatsku, ali i sve poklonike sporta u svijetu bacio u ekstazu. Takav put do tog trofeja, s toliko iščekivanja, nervoze, želje i na koncu vulkanskog izlijeva emocija kada je meč bio dobiven – do tada nije bio viđen. A tako je ostalo do danas.
– To je postala jedna od najfascinantnijih priča turnira – ocijenio je izvjestitelj The Timesa Neil Harman. Te je riječi izgovorio HTV-ovu novinaru Leonu Rizmaulu koji je o povijesnom Ivaniševićevu usponu na wimbledonski tron snimio dokumentarni film “Goranov Wimbledon” čija je premijera u četvrtak na Zagreb Film Festivalu (ZFF). Ujedno je to i prvi HRT-ov dokumentarac koji je ušao u natjecateljski dio ZFF-a.
Sniman tri godine
Svima koji ga budu gledali ponovno će prostrujati srsi, 12 godina stare uspomene i emocije jer se u filmu, uz snimke dijelova mečeva kojima je Ivanišević krčio put do wimbledonskog vrha, nižu i zanimljive, iskrene te duhovite izjave mnogih sugovornika: Goranovih sportskih kolega i suparnika (Johna McEnroea, Henrija Lecontea, Patricka Raftera i Tima Henmana), oca Srđana, novinara i prijatelja Harmana, Miće Dušanovića, Nevena Bertičevića, Milorada Bibića-Mosora, Ivice Ivaniševića, Boška Čavke i Davora Burazina te trenera Marija Tudora. Prisjećajući se kako je to bilo izgubiti tri dotadašnja wimbledonska finala i tri puta dobiti, kako je Goran u filmu rekao, “tu srebrnu tacnu, koja je lipa, ali ljudi nažalost ne cijene drugo mjesto”, moći će se čuti i Goranova razmišljanja da je možda mogao osvojiti i pet Wimbledona da je ‘92. u prvom finalu pobijedio Agassija. Potom su uslijedila još dva poraza u finalu od Petea Samprasa i pad na 125. mjesto na ATP ljestvici. I onda je stiglo ljeto 2001. Goran je dobio pozivnicu na turnir. Kako do tada nijedan igrač s pozivnicom ni ispod 100. mjesta nije došao do kraja, nitko nije vjerovao u čudo. Osim Gorana.
– Osjećao sam da je to – to. Da to ipak mogu. Ali nikome to nisam htio reći. Rekli bi: “Ti su lud. Sad će ti 30 godina, a misliš da ćeš dobiti Wimbledon” – prisjeća se Goran koliki je bio jaz između njegove intuicije i vjere u sebe te svih ostalih. Ipak, trener Tudor ne zaboravlja koliki je tada “dišpet” proradio u Goranu iako se otac Srđan dotiče svojih i Goranovih bolova u to vrijeme zbog čega se i sam pitao – hoće li i Goran i on sve to uopće moći izdržati. Mosor u filmu pak otkriva da Goranov polufinalni okršaj s Henmanom, koji se zbog kiše igrao tri dana, nije mogao gledati, već je sva tri dana odlazio ocu na grob, sjedio i tamo osluškivao navijačke reakcije iz udaljenih kuća. I Bertičević je podnio posebnu žrtvu. Priznao je kako je pomislio da upravo on Goranu donosi nesreću jer je u prethodna tri izgubljena finala bio u publici pa je odlučio na ovaj četvrti – ne otići. Sve je ovo samo dio filma scenarista, redatelja i izvršnog producenta Leona Rizmaula, diplomiranog povjesničara i novinara HTV-ova TV kalendara. Film je snimao tri godine. Priznaje da nije ljubitelj tenisa, ali je obožavatelj tog velikog Goranova uspjeha.
Otpali Sampras i Agassi
– Mene zanima samo fenomen te pobjede jer tako se nešto dogodi jednom u životu. I u Wimbledonu taj meč drže jednim od deset najvećih trenutaka u povijesti turnira. Oduvijek sam htio da netko snimi film o tom danu, ali kako filma nikako nije bilo, rekao sam: “Idem ja to napraviti”. Goran u početku nije bio zainteresiran i smetala mi je ta njegova reakcija. Vjerojatno je bio nepovjerljiv. Moja prvotna ideja bila je da napravim film samo s njim, no on je to odbio pa sam morao mijenjati koncepciju – opisuje Rizmaul nastanak dokumentarca kazavši da se s Goranom našao samo jednom, i tada je snimanje trajalo tek 15 minuta. Mogli su se u filmu naći i Agassi te Sampras. Pristali su govoriti, Rizmaul je dogovorio odlazak u SAD da ih snimi, no 15.000 kuna, koliko je HRT trebao stajati taj put, nije mu odobreno. I dogovor je propao.
>>Ivanišević, Ljubo Pavasović i Dario Šimić došli pogledati Hajduk
