Objavljeno protiv volje Ministarstva kulture RH i Vlade RH (tj. Nine Obuljen Koržinek i Andreja Plenkovića). Tako crno na bijelom stoji na klapnama najnovijeg broja Gordogana, kulturnog magazina kojem je Ministarstvo kulture prošle godine uskratilo financijsku potporu. No, tom odbijanju usprkos (a bila je to jedno vrijeme udarna tema iz kulture koja je dovela i do dvije ostavke u nadležnom Vijeću Ministarstva kulture, koje su podnijeli akademik Krešimir Nemec i nagrađivani književnik Kristian Novak) dvobroj Gordogana za 2018. godinu je izašao. U osam stotina primjeraka i može se kupiti za pedeset kuna. Objavljen je zahvaljujući financijskoj potpori Grada Zagreba i suradnji sa Srpskim narodnim vijećem, ali i susretljivosti Grafičkog zavoda Hrvatske (i Ante Žužula) te cijelom nizu suradnika i prijatelja časopisa od kojih su neki i sami odriješili kesu i donacijama potpomogli Gordoganu. Popis donatora objavljen je u časopisu, baš kao i minuciozni dosje u vezi s odlukom Ministarstva da ne financira jedan od najboljih hrvatskih literarnih časopisa, što je nepodijeljeno mišljenje čak i kod ljudi koji su mu uskratili državnu financijsku potporu.
Lukavo uredništvo Gordogana čak je crno na bijelom ispisalo u kojim se to knjižarama u Hrvatskoj Gordogan može kupiti, a tu su Superknjižara u Novinarskom domu u Zagrebu, knjižara Vuković & Runjić u Teslinoj i antikvarijat Ex Libris u Rijeci (koji je, usput rečeno suizdavač višesveščane knjige s kolumnama Viktora Ivančića o Robiju K. koja je u samo nekoliko mjeseci rasprodana pa se već sada radi na drugom izdanju). Treba reći da ni za ovu 2019. godinu Gordogan nije uspio dobiti financijsku potporu za objavljivanje časopisa, ali je zato prošao na natječaju za potporu knjiga, pa će tako knjige Nenada Polimca biti objavljene i uz pomoć države, što znači da svi mostovi između Ministarstva kulture i udruge za kulturu Novi Gordogan ipak nisu razrušeni.
No, što nam poručuje upornost uredništva Gordogana i njegova glavnog urednika Branka Matana? Pa da njihov rad ipak ima smisla. I da za kvalitetne časopise i u Hrvatskoj ima interesa, pa čak i onda kada se bave literaturom i umjetnošću, komemoriraju Stanka Lasića i Georgija Para, bave se burnom pa i trilerskom poviješću Krležina Gvozda ili pak objavljuju tekstove intelektualaca kakav je primjerice Bora Ćosić, jedan od ozbiljnijih kandidata za Nobelovu nagradu za književnost. Preživljavanje Gordogana pokazuje da Hrvatska još uvijek ima kulturološke prostore gdje se časopisi mogu kupiti, ali i da za njihovo kupovanje ipak ima interesa. Znači nije sve (barem ne još uvijek) požderao internetski i mrežni vakuum. Postoji interes i za tiskane časopise, pa i knjižare Tisak Medije, primjerice, uspješno distribuiraju Poeziju, časopis Hrvatskog društva pisaca koji se na hrvatskoj javnoj sceni uspio zadržati čak petnaest godina.
