Istočna okolica Splita i rubni dijelovi grada pretvoreni su u zgarište, a službena ocjena koju je dao premijer Andrej Plenković jest da je sustav jako dobro funkcionirao, upravo onako kako treba funkcionirati. Dočekali su ga beživotni maslinici, vinogradi, borove šume, crni zidovi zahvaćenih objekata, tragovi vatre među neboderima u drugom po veličini hrvatskom gradu i prestrašeni i izmrcvareni ljudi koji su vlastitim snagama obranili svoje kuće od plamena.
Ako je to rezultat sustava kada funkcionira jako dobro, onda nešto u tom sustavu treba promijeniti. To bi mu rekao svaki Splićanin koji je otvarao hidrant, vukao crijevo, natapao svoju okućnicu, vozio djecu u grad i okretao broj vatrogasaca očekujući pomoć dok su oni nadljudskim naporima pokušavali zaustaviti stihiju izvan grada. – Svaki čovjek koji sa svog balkona gleda u plamen, ako mu nije vatrogasna cisterna pred kućom, smatra da sustav ne funkcionira i da je sve izmaklo kontroli. Bio sam na tisuću požara, uvijek je tako, a ne možemo kraj svake kuće imati cisternu.
Sustav je djelovao po planu i operativnom programu. Bitno je pitanje zašto je požar nastao i u kakvim se uvjetima širio – kaže Ante Sanader, predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice. Vatrogasci su herojski prkosili vatri, ali kilometarska fronta otela se kontroli i prvi se put dogodilo da se šumski požar proširi do najvećega dalmatinskog grada. Puhala je jaka bura, vjetar je neočekivano mijenjao smjer i širio vatru na sve strane, a kanaderi nisu mogli pomoći. Više se požara spojilo u jedan i napravilo 14 kilometara dugu frontu. Vatrogasci su davali sve od sebe, ali neodržavani vatrogasni putovi, zapuštene poljoprivredne površine, borovi koji gore poput buktinja i jak vjetar bili su prevelika prepreka.
– Ljudi se sjete požara samo kad počne gorjeti. Treba raskrčiti ovu prašumu, Dalmacija je zapuštena i neobrađena. Ljudi ne obrađuju poljoprivredne površine, Hrvatske šume ne mogu čistiti privatne terene. Požar se širio po neodržavanim privatnim parcelama i zapuštenim površinama u prigradskim naseljima. Hidranti se ne održavaju, koliko zgrada ima ispravne vatrogasne aparate? Kada pokušamo obavljati edukaciju u tvrtkama, ljudi se smiju – govori Sanader. Netko je i zato odgovoran. Država ima inspekcije, a očito i plan prevencije pa bi ga trebala i provoditi. Gradonačelnik Andro Krstulović Opara nije nimalo slučajno u jeku požara, dok su stanovnici rubnih kvartova, uz pomoć Torcide koja se u kratkom roku organizirala i stavila na raspolaganje, kao i Udruge 4. gardijske brigade, natapali svoja dvorišta i okućnice, izjavio da su Splićani organizirani dobro, ali institucije nisu.
– Na ovu katastrofu Grad nije bio spreman – rekao je Opara koji je tek nedavno preuzeo dužnost gradonačelnika i ima četiri godine vremena ispraviti ono što on ispraviti može.
– Poručujem Opari da Split nije samo riva. Imate hidrante koji ne rade, nema protupožarnih putova, na rubnim dijelovima sve je zapušteno. Vatrogascima svaka čast, tako ih je malo bilo i dali su sve od sebe. Ovi iz HEP-a uopće nisu reagirali, po njima bi trafostanica izgorjela – kaže Roko Prgomet, stanovnik Kile, gdje su ljudi iz novih POS-ovih zgrada sami izvukli hidrante i natapali prostor u krugu oko obližnje trafostanice koju je vatra doslovce oblizala te spriječili katastrofu većih razmjera. Gusti crni dim nadvio se nad gradom, vatra je palucala po istočnim dijelovima, vatrogasci su s terena iz Žrnovnice, Tugara, Sitnog, Kučina i Mravinaca poručivali da ih je malo i, da se ljudi nisu samoorganizirali i gasili, tko zna kako bi završilo. U najmanju ruku šteta bi bila još i veća. Još uvijek se zbraja, požar na vrhu Mosora još nije ugašen, ali već se zna da je izgorjelo 4300 hektara od čega je 20 posto poljoprivredne površine. Potpuno su izgorjele tri nastanjene kuće, 33 djelomično i 13 starih kuća. Izgorjelo je i 30-ak vozila. HEP štetu procjenjuje na milijun kuna, vatra je progutala 250 stupova.
Požar je zahvatio i deponij otpada Karepovac pa je opasnost i od ekološke katastrofe bila vrlo stvarna. Zrak je na istočnim dijelovima Splita i dalje težak i smrdljiv, preporuka o zatvaranju prozora i uključivanju klima-uređaja Nastavnog zavoda za javno zdravstvo još je na snazi. Zato u Splitu nije dobro primljena izjava premijera Plenkovića, koji je došao dan nakon požara i rekao da je sustav funkcionirao onako kako treba funkcionirati, a još manje da je požar bio “atraktivan”, što je i sam osjetio potrebu poslije objasniti dodavši da je mislio medijski atraktivan. – Sram ih bilo! Kako ih nije sram doći ovdje? Zašto svi šute, pa svi smo mogli izgorjeti?! Vatrogascima svaka čast. Gori Dalmacija, a ovi ljudi sjekirama sijeku drva da se ne raširi požar. Nemamo vatrogasnih vozila, opreme, ovi ljudi idu srcem u vatru – vikao je Robert Piplović u kamere dok je premijer novinarima u Žrnovnici davao izjave hvaleći sve one koji su u gašenje bili uključeni. Premijer nije reagirao, kao što je odšutio i kada je nekoliko trenutaka prije od Milana Barbarića, zapovjednika DVD-a Žrnovnica, čuo da je u smjeni “od prekjučer u 1 sat”.
U sustavu koji funkcionira jako dobro vatrogascima smjena ne traje 36 sati. Na riječi vatrogasca premijer nije reagirao, ali reagirao je na predsjedničinu izjavu o tome da je vojska sporo došla, koju je nakon ponuđene ostavke ministra obrane Damira Krstičevića i ona korigirala. “Majka svih požara”, kako su ga nazvali piloti kanadera, zasjenjen je tako političkim sukobom premijera i predsjednice koji tinja već dugo i nije se baš morao rasplamsati na zgarištu oko Splita. Tako prva vijest nije više požar u Splitu, već sukob Banskih dvora i Pantovčaka kao i ostavka generala Krstičevića koji je gutao dim s gasiteljima na Mosoru iako stihiju koja je izmakla nadzoru nisu mogli zaustaviti vojnici s brentačama. Ranko Ostojić, predsjednik saborskog Odbora za nacionalnu sigurnost i bivši ministar unutarnjih poslova, kaže da je stvar jednostavna.
– Ne možete majku svih požara po buri bez kanadera gasiti sa 150 do 300 vatrogasaca. Zakašnjela je reakcija da se proglasi katastrofa koja podrazumijeva žurnu državnu intervenciju. Kada požar nije zaustavljen kod Sitnog i Dubrave, bilo je jasno da ga se mora tretirati drukčije – poručuje Ostojić. Što se tiče aktualnih prepucavanja je li vojska mogla doći ranije, tko ju je i u koliko sati pozvao, a tko ju je i kada poslao na teren, Ostojić ne drži osobito važnima u cijeloj ovoj situaciji. Po njemu, problem je što je zakasnila pomoć većih vatrogasnih snaga iz unutrašnjosti. – Vatrogasci ne zovu vojsku jer to nije rješenje dok se gasi, ali dodatne snage iz unutrašnjosti zbog birokratskih prepreka kasne – upozorava Ostojić na slabu kariku sustava. – Upravljanje krizom podrazumijeva prije svega informiranje građana, turista i ozbiljnu koordinaciju žurnih službi. Suočiti se s problemom i ne improvizirati. Šteta nije samo u izgorenim kućama i materijalnoj šteti, nego i u gubljenju povjerenja u sustavnu zaštitu – zaključio je Ranko Ostojić. – Ovaj je požar sve iznenadio, iako je bio predvidiv.
Sustav je funkcionirao dobro, ali nije unaprijed razradio sve okolnosti – ocijenio je Vinko Prizmić, pročelnik HGSS-a, koji je s ostalima gasio vatru i obranio Zvjezdano selo na Mosoru. I on hvali vatrogasce, ali kaže da strategija bilo čega znači proaktivan pristup, a kada dođe do požara, nastaje reaktivna situacija “spašavaj što se spasiti da” i tad je već kasno. – Da bi sustav funkcionirao dobro, on mora biti proaktivan. Ljeto je, visoke su temperature i duga suša pa je požar bio teoretski predvidiv, a kada se rade planovi postupanja, moraš računati na najgoru moguću varijantu.
U ovakvim situacijama treba koristiti sve raspoložive resurse. Nije rješenje da dođe Torcida i 4. gardijska brigada od slučaja do slučaja. Njih je, kao i sve druge koji žele pomoći, trebalo angažirati kroz vatrogastvo, Crveni križ ili GSS, odnosno strukture kroz koje se gradi sustav svugdje u svijetu pa i kod nas.
Nisam zadovoljan i sustavno radimo na tome da se to popravi – rekao je Prizmić, koji drži da je HGSS primjer kako se kroz proaktivan pristup sigurnost drži pod kontrolom na vrlo rizičnom prostoru. – Radimo to edukacijom, neposrednom prisutnošću na terenu, infrastrukturnim zahvatima, stazama, putokazima, skloništima...
Nema tih operativnih snaga, vojske i vatrogasaca koji mogu razriješiti problem ako nisu kontinuiran proaktivni čimbenik. HGSS 95% svojeg djelovanja usmjerava na edukaciju i pripremu, a onih 5% su one akcije o kojima se piše – poručio je Prizmić. Ante Sanader slaže se da je preventiva ta koja je zakazala, ali kaže da krivnju svatko treba tražiti kod sebe. – Imate li vi vatrogasni uređaj u svojem automobilu? Jeste li očistili svoju okućnicu, obradili vinograd koji vam je djed ostavio na selu? Ima li vaš mjesni odbor plan protupožarne zaštite i kada je provedena neka vježba? – nabraja Sanader.
Što se tiče angažmana Torcide, Udruge 4. gardijske i samopomoći građana, uputio im je pohvale, ali i pozvao ih da se uključe u neki DVD, HGSS ili Crveni križ jer požara će i dalje biti, vjerojatno već sljedećeg tjedna jer meteorolozi najavljuju buru. A što na sve to kažu vatrogasci, oni koji su požar ugasili? – To nije bio požar, bio je to potres, rat, Amerika za ovo nije spremna! Kakva strategija, bili smo brži od strategije, kanader smo digli u deset minuta, da smo se držali protokola, trebalo bi nam dva sata. Da sam imao još 5000 vatrogasaca i vojnika, ništa više ne bismo napravili jer nismo mogli ništa. Vjetar je mijenjao smjer, vatra se dizala desetak metara u zrak i preskakala na sve strane, ljudi su mi se nalazili u okruženju više puta. Nismo gasili požar, branili smo kuće i živote i u tome smo uspjeli. Sretan sam kao malo dijete i smijem se jer nitko nije stradao – ovako situaciju opisuje Ivan Kovačević, zapovjednik Javne vatrogasne postrojbe Split.
U jednom su svi jednodušni – vatrogasci su na terenu odradili sjajan posao. Obasuti su pohvalama i epitetima, ali čini se da je njima “puna kapa” lijepih riječi nakon požara. Pisali su Vladi i upozorili na svoje bijedne plaće, stara vozila, iznošenu opremu, neplaćene regrese. Od “hvala” se ne živi. Doznao se i uzrok požara – otvoreni plamen ili žar.
Izgleda da je ljudski faktor opet bio presudan. Namjerno ili slučajno netko je potpalio vatru, a priče se opet rasplamsavaju. Jedni upozoravaju na nemar, drugi u ovome vide terorizam, a ima i onih koji su uvjereni da će, kada se vatra ugasi, a dim raziđe, dobar dio zemljišta zahvaćenog požarom postati građevinsko, što se i prije događalo nakon požara jer zakon to dopušta.
Svako nagađanje o piromanu, blesanu ili kriminalcu sa žigicama bilo bi krajnje neozbiljno dok policija svoj posao ne odradi do kraja. I na kraju, kao i nakon svake katastrofe u kojoj se ljudi zahvaljuju Bogu što nije bilo ljudskih žrtava, a ne sustavu, slušamo kako ćemo izvući pouke. I premijer je u četvrtak rekao da je naučena lekcija o potrebi boljeg komuniciranja, ali nije propustio dati packu medijima jer zlonamjerno izvještavaju. Ne treba slušati ni čitati, neka samo gleda slike. A one su i dalje atraktivne i zanimljive. Jesu li zlonamjerne, ovisi o oku promatrača.
I
Vatrogastvo i obrana od požara su prije svega odgovornost lokalne zajednice, dakle županije, grada, općine pa sve do svakoga pojedinca. Požar se najbolje gasi prije nego što izbije. Pa to je prevencija o kojoj je dosta toga napisano, ali organizacija nije baš dobro raščlanjena. Temelj vatrogastva su pojedinci organizirani proje svega u DVD, a trk onda idu profesionalci. Gdje je tu Split? Skoro pa nigdje. Osječka županija s 305000 stanovnika ima preko 160 vatrogasnih zajednica, društava i postrojbi, a Splitska županija manje od 60 na svojih 450000 stanovnika i 2x više požara godišnje od OBŽ. Da bi dostigli standard Slavonije Splićani bi trebali imati najmanje 240 DVD. O novcu neka ne pričaju, jer nije Slavonija i njene županije ništa bogatija da to može financirati, a oni ne mogu. Ljenost, neodgovornost, nesposobnost i škrtost svih od onih u lokalnoj vlasti do zadnjega pojedinca (uz časne iznimke koji su društveno angažirani u vatrogastvu na volonterskoj razini) su glavni razlozi toga što se dogodilo ...