Za razliku od Gorskog kotara, Lika uvelike zaostaje u ponudama ruralnog, kontinentalnog turizma, zbog čega mnogi turisti kroz Liku samo prođu na putu prema morskim odredištima ne upoznavši njezine ljepote i povijest.
Ipak, neki se “slučajno” zaljube u njezine ljepote, a upravo to dogodilo se građevinaru Branimiru Kardumu i njegovoj supruzi Romani prilikom posjeta Plitvičkim jezerima. Veliki zaljubljenici u prirodu i životinje, posebice konje, ostvarili su jedinstvenu ideju u Nacionalnom parku. U mjestu Plitvice Selo kupili su zemlju sa starim nenaseljenim kućama i od njih stvoriti autohtoni lički raj. Sagradili su tradicijske ličke etnokuće, a da ostvare taj svoj san, trebalo im je pet godina.
Prošli na natječaju
– Potrošili smo puno vremena u definiranju pojma tradicionalna lička kuća u modernom izričaju i izradi projektne dokumentacije. Suradnja s Ministarstvom kulture, konzervatorskim odjelom u Zagrebu, u tome nam je bila neprocjenjiva – kaže Kardum.
Javili su se na IPARD-ov natječaj koji podupire razvoj ruralnog turizma i prošli na natječaju. Prije dvije zime započeli su gradnju kuća, a prvi gosti posjetili su ih prošloga ljeta. Nakon ideje i poticaja HBOR-a i IPARD-a s maksimalnih 150.000 eura po projektu, ako je sve po pravilima, imaju pravo na 50 posto povrata novca. Ukupno su uložili 10,5 milijuna kuna, a u suradnji s konzervatorima stvorili kuće koje će vrijeme vratiti stotinu godina unatrag, a opet gostima ponuditi moderan ugođaj.
– Kuće su građene tradicionalnim materijalima, od drva i kamena, pokrivene su tradicionalnim pokrovom, drvenom šimlom koja se proizvodi u Saborskom od domaće jele ili smreke. U vanjskom oblikovanju upotrijebljeni su tradicijski arhitektonski elementi kao npr. ganak (nadsvođeni ulaz), krovne kućice, strmi nagib krova, tip fasade od dasaka i letvica, “razbacani” razmještaj kuća po terenu itd. Interijer je opremljen ručno rađenim namještajem, napravljenim namjerno grubo, a uzor smo pronašli u muzeju u Gospiću – objašnjava poduzetnik Kardum.
Gosti su, kažu, navalili već prve sezone kada sve kuće još nisu bile ni sagrađene.
– Kada smo počeli primati goste, pojavio se “problem”: gosti doslovno nisu htjeli otići od nas. Čekali bi do navečer misleći da možda idući gosti neće doći, jer su im se toliko svidjeli interijer i okoliš te pažnja kojom smo ih zaokupili. To nam je bio najčešći problem u sezoni. Tada smo tek završavali drugu i treću kuću, od sestre i oca, pa je u funkciji bila samo moja kuća. Moja je supruga “kriva” za takav odnos gostiju prema nama. Svakog gosta osobno je dočekivala, posebno srdačno, pa je time i mene, grubog građevinca, smekšala i pretvorila u pravog domaćina. Govori četiri strana jezika, pa kada uz veliko marketinško znanje i visoko školovanje uloži još i svoje srce, takav odnos prepozna svaki gost – sa smiješkom objašnjava Branimir.
Na meniju škripavac
Ličke etnokuće nalaze se nekoliko stotina metara od Velikog slapa na Plitvicama i jezera Kozjak. Supružnici Kardum najviše od svega žele zaštititi tu jedinstvenu prirodu koja ih okružuje.
Gostima nude izvornu ličku hranu, stalno su u potrazi za ljudima koji sami proizvode pekmez, sir škripavac, basu te uzgajaju svoje povrće, posebice zaštićeni lički krumpir.
