Vječnu užurbanost i okrutni kapitalizam kritizira film “Vrijeme je novac” iz 2011. s Justinom Timberlakeom i Amandom Seyfried u glavnim ulogama. Radnja se događa u 2169. godini kada se živi potpuno drugačije nego danas. Genetskim se inženjeringom, naime, uspjelo postići da ljudi žive vječno, odnosno starenje je potpuno zaustavljeno u dobi od 25 godina. No vrijeme je postalo valuta kojom se trguje i svaki čovjek na ruci ima sat koji pokazuje koliko mu je još ostalo. Oni najbogatiji imaju stoljeća pred sobom, a najsiromašniji preživljavaju od sata do sata. Sve se više uzima siromašnima jer svijet ima ograničene resurse i stoga oni trebaju umirati kako bi sustav bio održiv.
I u popularnoj trilogiji “Različita” katastrofalne posljedice imao je genetički inženjering. Kako je objašnjeno u knjigama američke književnice Veronice Roth, koje su objavljivane od 2011. do 2013. pod nazivima “Različita”, “Pobunjena” i “Odana”, znanstvenici su u prvoj polovici 21. stoljeća otkrili način za sigurno uređivanje ljudskih gena. Svijet su prepravili oglasi kompanije Perfexia koja je budućim roditeljima omogućavala da dobiju “savršeno dijete” sa željenim karakteristikama. Mogli su birati žele li da im se rodi hrabro i neustrašivo dijete koje će voljeti sport ili žele malog genija, dobru dušu, iskreno dijete... “Ono što je počelo kao brisanje mana zamalo je izbrisalo čovječanstvo. Genetsko modificiranje produbilo je nerede među ljudima. Svijet se počeo raspadati sve dok čovječanstvo nije prešlo granicu bez povratka”, piše Roth prema čijim su knjigama od 2014. do 2016. snimljeni i filmovi.
U njima Shailene Woodley utjelovljuje glavnu junakinju Tris Prior, djevojku koja živi u Chicagu, odnosno onome što je od njega ostalo nekoliko stotina godina od danas. Kroz priču se doznaje da je Chicago zapravo eksperiment Zavoda genetičke skrbi koji pokušava spasiti čovječanstvo. Genetičko eksperimentiranje, naime, uz sve pozitivne rezultate, dovelo je i do negativnih posljedice koje nitko nije očekivao. Previše hrabri postali su okrutni, previše miroljubivi nemarni, previše pametni izgubili su suosjećanje… Različite grupe međusobno su zaratile do istrebljenja te gotovo uništile svijet. U atomskom ratu od planeta je ostala tek spaljena crvena zemlja. U pepelu civilizacije mala skupina genetski nemodificiranih pojedinaca osnovala je Zavod genetičke skrbi te su pokrenuli veliki eksperiment kako bi pročistili ljudski genom. U kontroliranim uvjetima u Chicagu su stvorili zajednicu u kojoj su ljudi bili podijeljeni u pet frakcija kako bi bio sačuvan mir
. Svaka frakcija imala je svoje zaduženje i morali su zajedno surađivati. “Nesebični” su upravljali gradom, “neustrašivi” su bili zaduženi za obranu, “učeni” su osiguravali tehnološki napredak, “dobrohotni” su uzgajali hranu, a “iskreni” zagovarali istinu i pravednost. Znanstvenici su čekali više od 200 godina da se genetski materijal počne liječiti, no problem je što u samom Chicagu na nesavršene ljude gledaju kao na “različite” i smatraju ih opasnošću. Iako su u fokusu radnje mladi ljudi, “Različita” definitivno nije jednostavan tinejdžerski film, već ozbiljan materijal za promišljanje za gledatelji svih dobi. No, stavljajući mlade u fokus, distopijski filmovi pokazuju da će upravo najmlađe generacije biti najviše pogođene ako se distopijska budućnost realizira. Također, približavajući radnju mladim ljudima, distopijski žanr upravo njih pokušava motivirati da više promišljaju o problemima današnjice.
A da je ovaj žanr posljednjih godina postao hit među cjelokupnom populacijom, pokazuje i trilogija “Igre gladi”. Knjige iza kojih stoji američka književnica Suzanne Collins objavljivane su od 2008. do 2010., a istoimeni su filmovi snimani od 2012. do 2015. godine. U trenutku lansiranja prvog filma, knjiga je samo u SAD-u prodana u više od 70 milijuna primjeraka te je prestigla “Harryja Pottera” koji je do tada bio na tronu. Izdana je u gotovo 60 zemalja, a isti je uspjeh ponovio i film koji je postavio rekord u zaradi. Gledatelje je šokirala okrutna priča ispripovijedana u tri nastavka, “Igre gladi”, “Plamen” i “Šojka rugalica”.
Ako je svijet prikazan u trilogiji “Različita” jezivo moguć i ostvariv, onda su u slučaju “Igara gladi” neki kritičari išli toliko daleko da su zaključili kako je ta trilogija kroz prikaz distopijske budućnosti zapravo metafora današnjice. Radnja se odvija u Panemu, državi nastaloj na ostacima SAD-a koji je propao zbog ratova, suše, gladi… Društvo nastalo na ruševinama podijeljeno je u 13 okruga, s tim da je posljednji sravnjen sa zemljom prije 74 godine kada su se njegovi stanovnici pobunili protiv Kapitola. U tom vladajućem okrugu ljudi živi lagodno, u obilju hrane i ostalih resursa, odijevajući se u ekstravagantnu odjeću te krateći vrijeme razbibrigama. Kako se redni broj okruga povećava, život je sve bjedniji, a u posljednjima ljudi žive samo kako bi proizvodili za Kapitol i preživljavali. Da bi ih vlast držala poslušnima, svake se godine organiziraju “Igre gladi”, okrutna manifestacija kojoj je cilj podsjetiti na neuspjeli ustanak te zastrašiti ljude, ali ih i zabaviti po načelu kruha i igara. Kapitol izabire po jednog dječaka i djevojčicu u dobi od 12 do 18 godina iz svakog okruga, koje se zatvara u borilačku arenu gdje se međusobno ubijaju dok ne ostane samo jedan. U toj krvavoj igri 16-godišnja Katniss Everdeen iz 12. okruga, koju u filmu utjelovljuje zvijezda Jennifer Lawrence, odluči dobrovoljno sudjelovati kako bi spasila mlađu sestru te vrlo brzo postaje simbol pokreta otpora prema Kapitolu. Ipak, jezivo je kako u početku ljudi i ne shvaćaju koliko su “Igre gladi” pogrešne te stanovnici uživo prate ubijanje djece. Pobjednik pak postaje heroj koji dobiva dovoljno novca, hrane i slavu da ne mora više nikada raditi. No, osim zabave, “Igre” su i sredstvo zaplašivanja, a vlast pritom ne prijeti direktno ljudima, nego se kocka životima njihove djece. “Igre gladi” podsjećaju na današnje reality showove koji zaokupljaju mase unatoč svojoj očitoj apsurdnosti, a radnja je i kritika na svijet u kojem moćnici drže sve konce u rukama te se nemilosrdno igraju sa životima ostalih ljudi.
Izrazitom okrutnošću društva prema djeci i mladima šokira i serijal knjiga “Labirint” američkog pisca Jamesa Dashnera prema kojima se od 2014. snimaju i filmovi. Radnja počinje poprilično zbunjujuće te prati glavnog junaka Thomasa koji se budi u neobičnom liftu koji ga dovodi na poljanu gdje živi skupina dječaka. Oni su zapravo u središtu labirinta iz kojeg pokušavaju naći izlaz, a jednom kada to uspiju, otkrivaju da ih je ondje zatvorila okrutna farmaceutska kompanija kako bi ih testirala. Ona, naime, pokušava pronaći lijek za spas čovječanstva koje se suočava s opakim virusom koji je pokosio ljude nakon što je Zemlju pogodila Sunčeva baklja. Jedini način da se lijek dobije jest da se žrtvuju mladi koji su na virus imuni, a zastrašujuće je što većina ljudi u tom distopijskom svijetu ne preže pred time da žrtvuje mladu generaciju za svoj spas pa se oni moraju svim sredstvima boriti za goli život.
Iako su svi ti distopijski filmovi visokobudžetni, više ne plijene pažnju specijalnim efektima i količinom nasilja jer su ti elementi postali uobičajeni u Hollywoodu, već idejom. Njihova je poanta pokazati koliko je zapravo mala granica između današnjeg stvarnog svijeta i distopije. Tako je, primjerice, u najnovijem filmu Stevena Spielberga iz 2018. godine dovoljno na oči staviti naočale za virtualnu stvarnost. Radnja filma “Igrač broj jedan”, koji je nastao prema romanu Ernesta Clinea, odvija se u veoma bliskoj budućnosti, 2045. godine, kada su ljudi jednostavno digli ruke od spašavanja planeta pa je on na rubu kaosa. Okoliš je zagađen, a resursi su iscrpljeni. No ljudima to ne smeta iako u stvarnosti žive u metalnim kontejnerima, a društvena interakcija oči u oči svedena je na minimum. Ljudi, naime, bijeg od stvarnosti traže u OASIS-u, savršenom svijetu virtualne stvarnosti u kojem svatko može biti što god poželi.
Koliko je distopijski svijet zapravo jednostavno prikazati i koliko je malo potrebno za očitati lekciju, pokazuje pak animirani film “WALL-E”. Iako se ova Pixarova uspješnica isprva može smatrati tek simpatičnom ljubavnom pričom između dva malena robota, zapravo je riječ o strašnom distopijskom prikazu svijeta. Radnja se odvija na Zemlji, u budućnosti, nakon što su svi ljudi napustili planet koji su zagadili. Ostavili su samo robote čistače čiji je zadatak bio da Zemlju ponovno učine kvalitetnim mjestom za život. No preživio je samo jedan robot, WALL-E, koji je stoljećima sam, a onda na Zemlju stiže robotica EVE koju su ljudi poslali u izvidnicu da procijeni kako napreduje čišćenje. Iako ona pronađe tragove života, odnosno biljku koja dokazuje da je povratak moguć, velika kompanija koja je organizirala odlazak ljudi i kojoj nije u interesu povratak želi to otkriće zataškati. Za to vrijeme ljudi već sedam stotina godina žive na svemirskom brodu kojim upravlja kompanija, postali su potpuno nesposobni za samostalan život, od pretilosti se ne mogu kretati, a cijeli dan samo gledaju u ekran i uopće ne razmišljaju zbog čega se njima lako upravlja. Ako se zanemari postojanje svemirskog broda, još jedan vrlo realan scenarij.
