Misice je Dušan Čikara (80) birao 40 godina. I više. Pola života. Miss Koversade, Miss golih, Mistera golih, Miss terase... Ali, nije to njegov forte, nego jezici. Govori ih sedam. Svjetskih jezika! – Tri tisuće puta bio sam u Veneciji. Ma i više... Cijeli sam život turistički vodič. A jezike sam morao znati. Išli su mi. Kad me jednom na jednoj terasi čula Titova prevoditeljica, žena koja je prošla s njim cijeli svijet, prišla mi je i rekla: “Dušane, ja sam zadivljena. Ovako brzo mijenjati jezike, redati jedan za drugim, prebacivati se, ja to ne bih mogla” – priča Čikara pokraj mora u Mošćeničkoj Dragi. – Ono je moj otok – Krk. I onaj – Cres. I onaj tamo – Lošinj... Nema terase hotela od Biograda na Moru do Portoroža na kojoj nisam vodio program za goste. Rijetke su one na kojima nisam zabavljao goste. Nadimak mi je bio, a tako je bilo i na plakatima – Mr. Šljivovica.
Talijanski naučio za samo 29 dana
Tečno govori engleski, njemački, španjolski, talijanski, francuski, nizozemski i ruski,
– Ti su mi upisani, njih sam položio. A muljam malo i kineski, znam nešto, ali nisam maher. Znam i par riječi arapskog, naručiti kavu ili čaj, popričati malo. Razumijem i portugalski. A najbolje hrvatski. Hrvatski čak i previše pričam – smiješeći se kaže Dušan. Veseo je. Pun elana. Cijeli život morao je biti šoumen.
Koji ste jezik najbrže naučili?
– Talijanski! Za 29 dana. A kineski, njega učim 50 godina i još tapkam na mjestu.
Za 29 dana?!
– Tako je. Engleski sam naučio kao skladištar. Za tri mjeseca. I zatim, kako sam ga sjajno govorio, dobio sam posao nadzornika na brodovima koji su dolazili u Rijeku. I tamo su mi rekli da bi bilo dobro da naučim i talijanski, da će me upisati na godinu ili dvije na Sveučilište u Rijeci i da ću ga učiti. Nasmijao sam se i rekao da ga mogu naučiti i prije. Kad sam došao na ispit, u komisiji su bili čovjek iz New Yorka i dvojica koji su studirali u Oxfordu i Cambridgeu. Govorili su savršeno engleski, ali su znali briljantno i talijanski. Zakucam na vrata, a čovjek kaže: “Dušan Čikara... poznati ste mi.”. Ja mu kažem da sam polagao kod njega engleski prije mjesec dana. I da sam u međuvremenu naučio i talijanski. On me malo pitao, nešto smo razgovarali, a zatim je podigao telefon i kazao: “Miro, dođi dolje do mene, imam tu jedno čudo”. Kada je došao taj drugi član komisije, pitao je gdje je čudo, a on mu je pokazao na mene i rekao: “Evo ga, Dušan, za 29 dana naučio je talijanski!”.
Kako ste ga uspjeli naučiti tako brzo?
– Kupio sam knjigu čuvenog profesora Vidakovića “Talijanski u 100 lekcija”, zamolio sam kolegu Karla Kučića da mi na magnetofon Orion, velik kao stol, pročita knjigu i sve sam vrlo brzo pohvatao. Znao sam talijanski nakon 20 dana, ali sam još devet skupljao hrabrost da izađem na ispit.
A mađarski, poljski?
– Nisam probao. Ma naučio sam sve što sam htio. Učio bih i sad da sam malo mlađi, no sad je već kasno.
A turski? Gledate li turske sapunice?
– Nikad nisam volio sapunice. Ali, da, jezike sam uvijek učio po sluhu. Kupio bih knjige, ploče, pa slušao. Brzo bih to pohvatao. Evo, španjolske osnove naučio sam iz – dječje Biblije.
Biblije?!
– Znao sam engleski i talijanski, i sasvim slučajno počeo sam učiti španjolski. Bio sam nadzornik na nekom američkom brodu 15 dana, razgovarao s jednim časnikom i pitao ga odakle je jer je imao drukčiji naglasak. Rekao je da je iz Meksika. U razgovoru sam ga zamolio da mi dade neku knjigu na španjolskom, bilo kakvu, neki rječnik, bilo što... Pogledao me i rekao da ima nešto, ali da ne zna bi li mi to smio dati. Bilo je to doba komunizma. Rekao sam mu neka mi je samo da, ali da mi je može i prodati. Ali on mi ju je odlučio pokloniti. Otišao je u kabinu i donio mi – Bibliju. Pisanu za djecu, s malo slika. I tako sam naučio osnove. Baza španjolskog mi je iz Biblije. I danas je povremeno pročitam.
Kako ste birali misice?
– Govorio sam puno jezika, bio šoumen. Ujutro vodič, navečer bih vodio fešte i programe u hotelima, kampovima i gradskim centrima. Evo, u Koversadu, naš najveći naturistički kamp, u kojem je dnevno bilo i 20 tisuća gostiju, sedamdesetih i osamdesetih, organizirao sam četiri-pet izbora svake godine. Hodao bih plažom i na mikrofon pozivao dame koje se žele natjecati. Ponuda je bilo nevjerojatno mnogo, skupio bih i 50 zainteresiranih! Na kraju, izabrao bih 15 ljepotica i navečer bismo organizirali izbor. Prvo su djevojke hodale odjevene, pa u bikinijima, i zatim – gole. Bio je i izbor za mistera Koversade.
Jesu li sve natjecateljice imale bikinije?
– Imao sam ja punu torbu bikinija! Za svaki slučaj, 50-60 bikinija. Na kilograme sam ih kupovao u Trstu, žute, ružičaste, plave, crvene...
Koje ste brojeve bikinija uzimali?
– Medium. Ili manje...
Tko je bila prva Miss Koversade?
– Njemica Gabi. Iz Münchena. Predivna plavuša.
Skladne grudi?
– Sve skladno! Sve su djevojke bile lijepe. Jimmy Stanić pjevao je tamo tri sezone. Evo, na izboru za toples u Vrsaru, sa mnom je pjevao i Kićo Slabinac. Natjecateljicama bih malo pokazao kako se hoda, što će raditi, bila su to lijepa vremena. Znale su dolaziti i deset godina kasnije, i reći mi: “Znate, ja sam bila vaša miss srpnja”. Da se razumijemo, nikad u životu ni jednu osobu nisam povrijedio ni riječju ni djelom. Držale su me kasnije kao da sam im otac ili brat. Voljele su me, ali ne u ljubavnom smislu, već u ljudskom.
Zna li tko više jezika? Ima jedan... to ste vi
Nadimak Mr. Šljivovica? Cijeli vas Kvarner i Istra po tome znaju.
– Da. Bio je neki Englez, zvao se Mr. Scotch. Kad mi je rekao da je to najbolji viski, da nema boljeg, ja sam mu rekao da od šljivovice nema bolje. Pogotovo ne od ličke... A šljivovica je krajem 60-ih, 70-ih bila među turistima najpopularnije piće. I tako sam postao Mr. Šljivovica.
Zabavljač ste oduvijek?
– Ne. Bio sam rudar. Došao sam u Istru iz Ličke Jesenice i bio sam nakon škole – rudar. KV kopač, pravi rudar. Težak posao, radiš u mraku svaki dan, smjena osam sati, kopaš. I jednog dana imali smo katastrofu, izginulo je 18 mojih prijatelja rudara. Ja sam glavu spasio sasvim slučajno!
Kako?
– Zaspao sam. Nikad u životu nisam zaspao, osim toga jutra. Živio sam u Labinu kraj općine, bila je 1969. godina, ja mlad. I trebao sam se probuditi rano i već u 6.30 biti kod lifta. A u 7.30 probudile su me sirene. Skočim, pogledam prema rudniku i vidim da idu kola hitne pomoći, vatrogasci... Panika. Skočim dolje, pitam što je bilo, i kažu mi da je izginula cijela treća sekcija. A to je bila moja sekcija! Eksplodirao je metan... Imao sam tada 19 godina. Bilo je stotinu ranjenih. Radio sam još neko vrijeme, ukupno sam bio tri godine u rudniku i onda shvatio da to nije za mene. Živio sam i u Engleskoj, u Londonu, pa u Leedsu, a zatim se vratio kući završiti studij prava. Indeks još imam kod kuće, ali je prazan.
Na ruci imate tetovažu – ženski akt?
– To je Mara Serdar, sestra glumca Ive Serdara. To mi je tetovirao jedan rudar, imao sam 15 godina. Bila je tada više šlank, ruka mi je bila tanja, sad se raširila, ha-ha.
S kime ste još radili?
– S Ivom Robićem sam često zabavljao goste, barem dvadesetak puta. I s Mirkom Cetinskim, Nelom Eržišnik, Ivicom Šerfezijem, Ljupkom Dimitrovskom... I Oliver je trebao dva puta doći na moje fešte, bio je i na plakatima, ali nije uspio. Jednom mu se kod Splita pokvario automobil.
Kako ste sve to stizali?
– Bio sam direktor poslovnice Kvarner Expressa u Lovranu, a posao vodiča radio sam 30 godina. I nisam želio biti šef, već barem jednom tjedno vodič. Ujutro bih vodio grupe, a navečer u auto i na teren.
Zna li tko od turističkih vodiča više jezika?
– Ne znam. Posljednji jezik koji sam naučio bio je ruski. I otišao sam u Pulu da mi upišu u knjižicu vodiča da govorim i ruski i pitam čovjeka zna li ima li tko da također govori tako puno stranih jezika, a on kaže da ima jedan koji govori pet ili šest jezika, da će sad naći... I prebire on po papirima i u jednom času stane. Pogleda me u čudu i kaže: “Pa to ste vi!”
skroman neki covjek.