Točno godinu dana nakon tragičnog ubojstva nizozemskog filmskog režisera Thea van Gogha, kojega je ubio islamski fundamentalist zato što je u svojim filmovima prikazivao ugnjetavanje žena u islamskom društvu, stanje je u Nizozemskoj i dalje napeto.
Džamije, u inače po toleranciji nadaleko poznatoj Nizozemskoj, zbog straha od podmetanja požara u islamske bogomolje te osvetničkih akcija domaćeg stanovništva, još uvijek čuvaju naoružani policajci. Nakon atentata Al-Qaide u središtu Londona u srpnju ove godine, koji su odnijeli pedesetak ljudskih života, do nemira je nedavno došlo u susjednom Birminghamu. Ovaj put sukobi su izbili među samim useljenicima, i to između većinski muslimanskih Azijaca i doseljenika s Karipskih otoka. Potonji se tuže da ih ugnjetavaju kudikamo moćnije grupe azijskih starosjedilaca.
Nadalje, u Parizu traju žestoki sukobi između policije i doseljenika. "To je građanski rat i mi za taj rat nismo spremni", zavapio je pred televizijskim kamerama jedan od zapovjednika specijalne francuske postrojbe CRS koja pokušava suzbiti najnoviji urbani rat.
Ako, primjerice, uzmemo da u Beču od 1,5 milijuna stanovnika imamo 18 posto stranaca i doseljenika, a slični su postoci u Amsterdamu i u drugim metropolama Europske unije, postavlja se pitanje treba li se zaista bojati izbijanja građanskog rata između milijunskih masa useljenika i domaćeg stanovništva i može li se to uopće spriječiti i kako.
Praksa je pokazala da se s dosadašnjom socijalnom politikom dodjeljivanja općinskih stanova i isplaćivanja različitih dodataka useljenicima ne može premostiti dubok kulturalni jaz koji vlada između njih i domaćih stanovnika. Policija upozorava da su londonski atentatori od 7. i 21. srpnja imali i stanove i britanske putovnice. Čak su prilikom dobivanja državljanstva potpisom zajamčili vjernost kraljevskoj kući, što ih očito nije spriječilo da podmetnu bombe u autobuse gradskog prometa.
Također je pogrešan pristup koji u svojem nedavnom eseju nudi nizozemski pisac Leon de Winter, po kojemu je zapadnoeuropsko društvo najnaprednije u ljudskoj povijesti te da bi useljenike trebalo uvjeriti da prihvate njegove vrijednosti. Sva zapadnoeuropska društva imaju negativan demografski rast i trebaju doseljenike.
Useljenici imaju i stanove i automobile, ali se u kulturalnom smislu osjećaju neprihvaćenima. S druge strane, zbog slabog vladanja jezikom i nedostatka intelektualnog okruženja, useljenička je naobrazba na katastrofalno niskoj razini. Ako ne žele pariški scenarij, Europljani ponajprije moraju investirati u doseljeničku naobrazbu.
