Iako joj oblikom nalikuje, repina gastronomska sestrica – povrtnica, crna rotkva, rodakva – pripada drugoj obitelji i stigla je na obale Sredozemlja iz Male Azije, gdje su joj, baš kao i u Egiptu, Grčkoj i Rimu, opravdano pridavali ljekovita i hranjiva svojstva.
Budući da sadrži mnogo vlakana, minerala i vitamina, ostalo je do danas poznato jelo od kuhane rotkve, luka i češnjaka, koje su, kako je zapisano, još početkom II. tisućljeća prije Krista pripremali za graditelje velike Keopsove piramide. Ali jeli su je očito i faraoni, budući da freske s prikazom crne rotkve krase mnoge kraljevske grobnice.
U Rimu i Grčkoj pripremali su ljekovite eliksire od povrtnice, ali i složence kojima je njezin jak okus i miris davao poseban tek. Isto je tako bilo u srednjem vijeku, kada je, baš kao i rotkva, bila pouzdan lijek i zaštitnik od uroka, a kao hrana puka služila se pripremljena na razne načine po svim sredozemnim kuhinjama. No, iako je povrtnica i danas odlika kuhinje siromašnijih slojeva, posebno u Dalmaciji, gdje je pripremaju u varivima vrlo sličnim onim drevnim egipatskima, kao osnova suvremenih jela, posebno salata, diči se i među maštovitim pripravcima, ponajprije moderne francuske i talijanske kuhinje. Često je meštri miješaju s repom.
Kako pripremiti salatu od rotkve i mrkve, grah s repom ili varivo od repe i rodakve, saznajte iz prve knjige recepata „Večernje bajke o hrani“ Veljka Barbierija.
Više na Večernji shop
