Kako je moguće da netko za ratni zločin dobije četiri, pet godina
zatvora, koliko i za najtežu nesreću ili ubojstvo, dok dr. Ognjen Šimić
za mito dobije devet godina zatvora? Pa ako je i uzeo 210.000 kuna,
nije nikoga ubio, nije prijetio pištoljem, a kao kirurg spasio je mnoge
živote. Da je opljačkao banku, kazna bi mu bila bitno manja. Doduše,
neki su za ratni zločin osuđeni i teže od dr. Šimića iako su riskirali
život dajući svoj ratnički talent na raspolaganje domovini, a kažnjeni
su “samo” zbog toga jer su kao zapovjednici propustili u ratnim
okolnostima nešto učiniti.
Ali, ne mogu se miješati kruške i jabuke. Mogli bismo se onda pitati
zašto je dr. Šimić od Rijeke dobio stan i imao plaću od dvadesetak
tisuća kuna, a medicinska sestra Silva Pavošević iz Valpova morala je
umrijeti u 44. godini jer nije mogla sama financirati, a državna joj
birokracija nije pravodobno odobrila spasonosnu terapiju interferonom
koja dođe otprilike kao samo pet Šimićevih plaća?
Nije isto ako se nešto učini zbog nepažnje, u trenutku slabosti ili
zbog neimaštine i ako se zlo, a korupcija je u nas najveće, čini
planski, gramzivo i kontinuirano devet godina s pozicija moći. Čak je
teško uspoređivati i “iste” slučajeve.
Jer, nije li nedavno policajac za mito dobiven od vozača, u usporedbi
sa Šimićem, drastično kažnjen sa dvije godine zatvora, kao i nogometni
sudac Katuša koji je za jednu utakmicu dobio 10.000 eura, ili sudac
Juraj Boljkovac osuđen na tri i pol godine jer je za 15.000 eura kanio
srediti ukidanje pritvora sumnjivcu.
Šimiću je nepravomoćno dokazano 18 slučajeva! Bio je silno uporan,
činio je to s pozicije predstojnika, imao je puno više nego što je
potrebno prosječnom čovjeku, ali je smatrao da mu pripada još i nije
prezao da to bahato uzima od ljudi u trenucima njihove nemoći. I nije
se pokajao. Štoviše! Takvo djelo u ovakvoj državi zaslužuje primjerenu
kaznu!
