Nevjerojatno je koliko se medijskog prostora daje spinovima i ekvilibristici Peđe Grbina, koji sav svoj pravni autoritet temelji isključivo na funkciji na koju ga je postavio Zoran Milanović, s ciljem da pod svaku cijenu ospori volju dijela naroda s kojim se tobože ideološki ne slaže te ih prikazuje kao zagovornike diskriminacije. Iako UN-ova Opća deklaracija o ljudskim pravima i europska Konvencija o ljudskim pravima govore o pravu na brak muškarca i žene, što mediji u tobožnjoj borbi za ljudska prava jednostavno prešućuju. Istodobno, iako vladajuća ekipa u predstavi za javnost prikazuje sebe kao velike borce za prava seksualnih manjina, doznajemo da zakon o registriranom partnerstvu neće definirati ona prava koja su i bila povod inicijativi za ustavno definiranje braka kao zajednice muškarca i žene. Koliko vike nizašto!
S druge strane, kad bi se takva količina društvene energije i političke zaokupljenosti sinergijski koncentrirala na istinske životne probleme, ne bismo svjedočili društvenim apsurdima kakvima svjedočimo. Kako je moguće da imamo novca kako bismo osigurali da se po ministarstvima voze specijalno definirane limuzine koje u svako godišnje doba osiguravaju uvijek istu temperaturu kao da se u njima prevoze iznimno vrijedna umjetnička djela, ali istodobno nemamo novca kako bismo najslabijima i najnemoćnijima, a riječ je o nedonoščadi, osigurali opremu za spas njihova života. I to u zemlji u kojoj bi zbog veličine demografskih problema, ako ni zbog čega drugog, svaki život, a pogotovo onih najmanjih, trebao biti najveća dragocjenost. Tu se ne radi o potrebi pokretanja peticije za novi referendum. Sve je već upisano u Ustavu. Zdravlje i izvedenice jedna su od tamo najčešće spominjanih izraza. Tako Ustav kaže da je “dužnost svih da štite djecu i nemoćne osobe”, da se “svakomu jamči pravo na zdravstvenu zaštitu”, pa da “svatko ima pravo na zdrav život” i tako dalje. Unatoč tomu, prerano rođena djeca nemaju pravo da imaju svu potrebnu opremu na raspolaganju. Naravno, jer država za ljudski život nema novca i općeprihvaćeno je i svima nam je normalno što se roditelji takve djece samoorganiziraju uz pomoć medija i humanih sugrađana. Tu apsurdima nije kraj.
Lijepo je od medija, prije svega od javne televizije i osobito svih onih pojedinaca koji su izdvojili svoje slobodno vrijeme, znanje i sposobnosti kako bi potpomogli akciju, ali sav taj trud bio bi kudikamo učinkovitiji da su ga usmjerili kako bi vladajuće, tko god oni bili, natjerali da više nikad ne dopuste da se ponovi takvo društveno poniženje i sramotan odnos prema životima najmanjih. Zar je vama, bez obzira na to jeste li i zbog čega za ili protiv ustavne definicije braka, prihvatljivo da netko prosi kako bi spasio život djeteta? I onda se kao vrhunac državnog licemjerja među pokroviteljima te humanitarne akcije nađe sam državni vrh, predsjednik Republike, Ministarstvo zdravlja... Iako u Ustavu sve piše i bilo bi dovoljno da se svatko na svojoj poziciji samo potrudi da se Ustav i poštuje. I onda, kao šlag na tortu za tu medijsko-državnu predstavu u teatru apsurda od donacija za humanitarnu akciju “Palčić gore”, država parazitski sebi uzima još svoj dio PDV-a, koji onda koristi i za takve potrebe kao što je grijanje ili hlađenje stražnjica u kožom obloženim državnim limuzinama. Akcija “Palčić gore” nije humanitarna akcija, već pokazatelj koliko smo moralno devijantno društvo.
