Način na koji Zemlja reagira na povećanu koncentraciju stakleničkih plinova u atmosferi pod utjecajem je oceanskih struja: one doprinose transportu topline iz nižih u više zemljopisne širine i tako smanjuju prostorne razlike u temperaturi. Važnu vrstu oceanskih struja čine vjetrovne struje. Osnovu za njihovo razumijevanje predstavljaju teorijski rezultati koje je prije više od stotinu godina objavio švedski znanstvenik Vagn Walfrid Ekman. Pokazao je da su na sjevernoj hemisferi stabilne struje na površini oceana otklonjene udesno od vjetra, a na južnoj ulijevo, što je potvrđeno brojnim mjerenjima širom svijeta.
Međutim, jučer su u vrhunskom međunarodnom časopisu Science Advances objavljeni rezultati novog istraživanja koji definitivno dokazuju da pod određenim okolnostima i na sjevernoj hemisferi struje mogu biti usmjerene ulijevo od vjetra. Istraživanje je provelo četvero znanstvenika: dr. Michael J. McPhaden (Nacionalna oceanska i atmosferska administracija, Sjedinjene Američke Države), dr. K. Athulya i dr. M. S. Girishkumar (Ministarstvo za znanosti o Zemlji, Indijski nacionalni centar za službe oceanografskih informacija, Indija) te prof. dr. Mirko Orlić (Geofizički zavod 'Andrija Mohorovičić', Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu, Hrvatska).
Autori su analizirali dugogodišnja meteorološka i oceanografska mjerenja koja s usidrene plutače u Bengalskom zaljevu provodi indijski Nacionalni institut za oceanografsku tehnologiju, a to ih je potaknulo da preispitaju i prošire Ekmanovu teoriju.
Ovo će otkriće pomoći ispravnoj interpretaciji satelitskih mjerenja, što je posebno važno u trenutku kad se sprema lansiranje novog američkog satelita s kojega će se simultano mjeriti površinski vjetrovi i struje s mnogo finijom prostornom i vremenskom rezolucijom nego do sada. Novi podaci i njihovo tumačenje omogućit će da se unaprijedi računalno modeliranje oceanskih struja pa stoga i izrada klimatskih projekcija. Opisane vjetrovne struje mogu biti dodatni izvor miješanja u oceanu pa će i zato rezultati novog istraživanja biti korisni u analizi i predviđanju klimatskih prilika. Zbog istog bi se razloga novi rezultati mogli pokazati važnima za razumijevanje dinamike morskih ekosustava, morskih biogeokemijskih ciklusa i atmosferskih procesa koji utječu na vrijeme.
