Nisam kriv za to za što me se tereti. Ovako nešto ne bih ni mogao učiniti jer ja nisam pucao iz oružja niti se u oružje razumijem. Nisam ni vojsku služio. Bavio sam se imovinskim deliktima, ali se u njima nisam služio ni silom niti sam upotrebljavao oružje. Zbog toga sam u Srbiji suđen i zbog toga je tamo za mnom raspisana tjeralica - kazao je u svojoj obrani Bojan Gudurić u nastavku suđenja optuženima za likvidacije Ive Pukanića i Nike Franjića na zagrebačkome Županijskom sudu.
Zatvor nije opcija
Gudurić je objasnio da je u Hrvatsku došao u ljeto 2008. da bi izbjegao služenje zatvorske kazne u Srbiji. Kako je rekao, u to vrijeme žena mu je taman bila rodila te je egzistencija njegove obitelji ovisila o njemu.
- Zatvor mi nije bio opcija pa sam odlučio doći u Hrvatsku i skloniti se kod ženine rodbine. To se zakompliciralo pa sam preko jednog druga došao do Roberta Matanića. On me primio na stan, a i nismo se baš podnosili. Od ostalih optuženika površno poznajem Luku Matanića i Amira Mafalanija. No svi oni nisu ispred mene puno razgovarali jer mi nisu vjerovali - kazao je Gudurić.
Opisao je zatim da je unajmio stan u Petrinjskoj na lažno ime. Tvrdio je da je nemoguće, kako piše u optužnici, da je on trebao pucati u Pukanića, jer je u to vrijeme supruzi slao SMS-ove. Za svoj DNK koji je nađen na snajperu kazao je da ne zna kako je tamo dospio te na koncu zaključio:
- Sve da je to tako i bilo kako piše u optužnici, ja nikada ne bih mogao pucati u tog čovjeka.
Prijetio mu Marjanović
Svoju obranu iznio je i Amir Mafalani, koji je također zanijekao počinjenje djela. Poput Roberta i Luke Matanića, i on je za iskaz krunskog svjedoka Tomislava Marjanovića kazao da je pun kontradiktornosti i laži. Objašnjavao je koga od optuženika poznaje i od kada, a otkrio je i da mu se Marjanović jednom prigodom “pohvalio” da mu je 2006., na zahtjev R. Matanića, poslao prijeteće pismo.
- Kazao sam mu da sam to prijavio policiji, a kasnije sam Roberta tražio da mi to objasni. Posvađali smo se i zbog Marjanovića je naš odnos bio narušen. Marjanovića sam zadnji put vidio 24. listopada 2008., sreli smo kod doktora i nismo razgovarali o ubojstvu Pukanića - kazao je Mafalani.
