Slučaj Vojislava Šešelja najbolje govori da je Međunarodni kazneni sud za zločine počinjene u bivšoj Jugoslaviji, takozvani Haaški sud, trebalo ukinuti najkasnije onoga dana kada je Slobodan Milošević – pokretač rata i pokolja na Balkanu – umro a da nije osuđen kao ratni zločinac. Od toga je časa Haaški sud izgubio svaki smisao (da ne govorimo o ugledu), a lakrdija koju si je dopustio sa Šešeljem spustila ga je na dno dna.
Institut koji je osnovan s idejom da se osudi i kazni svaki zločin, bez obzira na to tko je u ratu upisao pobjedu, a tko poraz, vrlo je brzo pokazao slabosti. Nije trebalo proći ni nekoliko godina od njegova osnutka da se vidi kako je to institucija u službi politike zapadnih sila. No unatoč tome dobronamjerni promatrači njegova rada vjerovali su da će iza njega ipak ostati nešto dobro i trajno. Ako ništa drugo, da će se standardi u osudi ratnih zločina podići na višu razinu i da pobjednik u ratu više neće imati ekskluzivno pravo na pisanje povijesti, kao i na amnestiju vlastitih zločina.
Pokazalo se, međutim, da su Haaški sud (posebice u drugoj fazi njegova postojanja) naselili ambiciozni ali iznimno loši pravnici koji bi, da su tako radili u pravnim sustavima zemalja iz kojih dolaze, vjerojatno bili gladni kruha.
Protiv Šešelja, osnivača stranke koja se 1990. zvala Srpski četnički pokret, a onda je zbog zabrane 1991. godine osnovao Srpsku radikalnu stranku, optužnica je podignuta tek 2003. – deset godina nakon što su počinjeni zločini zbog kojih mu se sudi.
Šešelj je u pritvoru Haaškog suda proveo gotovo 12 godina i još mu nije donesena presuda! Čak ni prvostupanjska! Ali najgora blamaža događa se sada kada ga Haaški sud na silu tjera iz pritvora!!! Ovo je apsurd koji zasigurno nije zabilježen u praksi nijednoga suda na svijetu.
A radi se o čovjeku koji je uz bok Slobodanu Miloševiću promovirao ideju Velike Srbije, potpirivao mržnju i aktivno sudjelovao u regrutiranju vojske za ratne i zločinačke pohode po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Optužnica ga tereti da je bio član udruženog zločinačkog pokreta zajedno sa Slobodanom Miloševićem, Veljkom Kadijevićem, Blagojem Adžićem, Ratkom Mladićem, Jovicom Stanišićem i drugima.
Izravno ga se tereti za pripremanje i preuzimanje vlasti u Bosanskom Šamcu, Zvorniku, širem području Sarajeva, Bijeljini, Mostru, Nevesinju i Brčkom, za progon nesrba u Vojvodini te zločine počinjene u Hrvatskoj na teritoriju tzv. Srpske krajine. Optužen je zbog ubojstava civila, pljačke i uništavanja imovine, formiranje logora, ubijanja i zlostavljanja zarobljenika, silovanja žena... Međutim, zbog nesposobnosti i indolentnosti haaških tužitelja i sudaca, proces Šešelju neće biti zapamćen po svjedočenju žrtava njegova zločinačkog uma i zločinačkih aktivnosti u kojima je bio vrlo kreativan do 1993. godine kada se razišao s Miloševićem, već po idiotarijama što ih je satima neometano prosipao u haaškoj sudnici. YouTube je prepun snimaka Šešeljevih govora o tome kako su Hrvati nestali još u 19. stoljeću, da ne postoji hrvatski jezik, teza o tome da u Srebrenici nije počinjen genocid, sprdnji s nizozemskom kraljicom do čitanja vlastitog podneska u kojemu poručuje kako mu “svi pripadnici sekretarijata Haaškog suda mogu popušiti k...”.
Jedino čemu je Haaški sud poslužio jest da je bio sredstvo političkog pritiska na države bivše Jugoslavije. To smo osjetili na svojoj koži i kao društvo prošli određenu transformaciju.
Što se pak zločina i njihove osude tiče, smisla imaju samo one osuđujuće presude koje su donijeli naši domaći sudovi. Haaška pravda, čak kada bi i bila pravedna, dvadeset godina od završetka rata više nema smisla.
Jedini smisao toga suda jest taj što je trećerazrednim pravnicima i činovnicima i dalje dobar izvor prihoda.
Mislim da Haški sud ima problema uspostaviti izravnu vezu Šešelja sa zločinima koji mu se stavljaju na teret , prvo on je bio oporbeni političar tokom rata, dakle nije bio u izvršnoj vlasti , drugo on je slao svoje dobrovoljcee na ratišta ali je to radio i Vuk Drašković i neki drugi pa oni nisu u Hagu, pritom je teško razlikovati njegove četnike od ostalih ili onih samoprozvanih a koje se često skupno naziva Šešeljevcima iako zapravo nisu bili članovi SRS-a i pripadali postrojbama koje je on organizirao , također oni su na terenu djelovali pod zapovjedništvom JNA , nije im Šešelj zapovjedao na terenu niti izravno naređivao zločine , on ih je obilazio , hrabrio i često držao ono što se naziva huškačkim govorima ali teško je to dokazivo u smislu zapovjedne odgovornosti. Gledao sam ranije na you tube neke ljude koji su svjedočili protiv njega, njihova svjedočenja su bila zaista loša te ih je Šešelj kao iskusni pravnik i jedan prilično inteligentan čovjek izdriblao tokom ispitivanje, tako jedan Musliman Bilić iz Mostara kaže da je vidio Šešeljevce , a on ga pita kako zna da su to bili Šešeljevci a ovaj kaže tako što su nosili bradu , a onda mu Šešelj kaže pa ja ne nosim bradu i tako. Onda uzmimo zločin u Vočinu koji mu se stavlja na teret , protiv njega je tu svjedočio Mladen Kulić koji je zapovjedao srpskim pobunjenicima u Zap.Slavoniji i kojeg je Hrvatska teretila za zločine ali je oslobođen zbog needostatka dokaza , tokom njegova svjedočenja je Šešelj uspio dokazati da su tamošnji lokalni Srbi počinili zločine u nkim selima još prije dolaska srpskih dobrovoljaca te su onda prebacili krivnju na dobrovoljce . Posebno je smješno bilo svjedočenje muslimana Gušalića iz Bjeljine koji je govorio kako su ga tukli po glavi kamenom od 5-6 kila , pa ga Šešelj pita da kako je to mogao preživjeti jer bi takvo nešto izazvalo teška oštečenja mozga i vjerovatno smrt , a Gušalić kaže kako mu je glava pukla ali je srce ostalo da kuca, a onda mu Šešelj kaže da li srce može zamjeniti mozak , i tako bilo je tu zaista mnogo sprda sa raznim svjedocima koje neznam odakle je to tužiteljstvo izvlačilo.