Prošle je godine u slovenskoj javnosti odjeknula građanska
inicijativa koju su tada bile podržale čak i neke političke
stranke da se u Ljubljani spriječi gradnja džamije. Neki su
političari čak ozbiljno izjavljivali da se džamija ne uklapa u
slovenski krajolik. U Hrvatskoj islamska zajednica već odavno ima svoje
mjesto, islamski vjeronauk u školama normalna je stvar.
No, u Sloveniji, nakon "afere" s džamijom, ovih su se dana stanovnici u
jednom malom mjestu nedaleko od Ljubljane obrušili na jedno malo romsko
naselje, koje ima samo 35 stanovnika. Romi su dobili izgon iz tog
mjesta, a stanovništvo u toj hajci predvode čak i lokalni političari.
Stanje se nimalo ne smiruje, napetosti rastu, nikle su prave barikade
od balvana baš poput onih koje u Hrvatskoj dobro pamtimo iz
1990. a ima čak i nacistički motiviranih izjava u kameru.
U rujnu su u Novom Mestu dvije osobe bacile ručnu granatu na
Rome, pri čemu su dvije osobe i poginule. Optuženi su na sudu kao motiv
za napad jednostavno izjavili da mrze Rome! Zbog čega slovensko
stanovništvo napada jednu tako malu skupinu ljudi kojih, prema
procjenama, u cijeloj zemlji nema više od dvije tisuće?
Zanimljivo je da je baš u novopridošlim zemljama članicama Europske
unije, kao u Slovačkoj, Mađarskoj, Češkoj, ali i u drugim državama,
zabilježen porast mržnje prema romskoj populaciji. Nedavno je u
Europskom parlamentu u Strasbourgu jedan bugarski političar, član
ekstremne stranke Atak, ugledavši Romkinju koja je trebala dobiti neku
nagradu, sasuo čitav arsenal psovki u balkanskoj maniri.
Hoće li ksenofobija u novim članicama EU postati "nacionalizam malog
čovjeka"? Jedan od pokazatelja su pokrajine bivšeg DDR-a, u kojima je
45 godina vladala diktatura, a danas nezaposlenost doseže i do 25
posto. Uza sve nedaće, te pokrajine danas potresa i desni ekstremizam.
Široki slojevi pučanstva frustrirani su golemim razlikama između njih i
zapadne Europe, s kojima se suočavaju nakon što uđu u Europsku uniju.
Mržnja prem manjinama i slabijima prije svega slabijima od
sebe dobrodošao je ispušni ventil.
Međutim, u slovenskom slučaju ne može biti riječi o siromaštvu.
Nezaposlenost je razmjerno mala, a Romi sasvim sigurno nisu
konkurencija. Zbog čega onda zatvaranje u sebe? Nisu li možda Romi,
koji sasvim sigurno ne predstavljaju nikakvu prijetnju ni za koga, samo
ispušni ventil za neke druge frustracije? Slovenija je kao gospodarski
najnaprednija zemlja bivše države i proizvođač tada tražene robe u
bivšoj Jugoslaviji imala određeno značenje. Je li, i do koje mjere,
Slovenija u velikoj Europskoj uniji to svoje nekadašnje
značenje uspjela zadržati? Ili nije, pa se u tom osjećaju inferiornosti
iskaljuje na Romima!
PLANET POLITIKE
