Vladajuću političku elitu u Srbiji kao da je zahvatila politička amnezija. Pa smatraju da je rat počeo, a i završio 5. kolovoza 1995., akcijom hrvatskih Oružanih snaga pod nazivom Oluja. Činjenicu da su ratni sukobi u Hrvatskoj počeli simultanim napadima “iznutra”, kao i “izvana”, slanjem vojnika, tenkova, artiljerije i borbene avijacije baš iz Srbije te da se to zbivalo 1991. - e to se više, izgleda, ne uči u Srbiji. Ustvari, imamo tako jedinstvenu priliku promatrati kako nastaju “klasični” srbijanski mitovi i laži, u kojima oni uvijek bivaju žrtve, a u pravilu Hrvati najveći dušmani.
Ti se mitovi, dakle, pojavljuju poput novih otoka u Tihom oceanu, nakon podvodne erupcije vulkana. Nema ničega pa se dogodi erupcija i onda se pojavi otok kao nova realnost. Pa je tako sada nova “realnost” službenog Beograda tvrditi da je Oluja zločin svih zločina, egzodus krajinskih Srba je genocid, a zli Hrvati su ustaše koji, kanibali kakvi već jesu, slave progon i ubojstva Srba. Kakva grozna nacija! Da ne povjeruješ koliko se nisko može spustiti razina s koje sada dva najutjecajnija političara u Srbiji pletu novi mit i lupaju po Hrvatskoj i Hrvatima. “Organizirali su i vojnu paradu. Naravno da paradom nisu obilježili dan pobede nad fašizmom i nacizmom, dan pobede nad koncentracijskim logorima i genocidom. Kud bi protiv sebe”, eto tako o nama govori predsjednik jedne države, susjed Tomislav Nikolić. Tu nema uopće razine, to je namjerni govor mržnje i huškanje u stilu jednog Šešelja, ideologiji kojoj (četništva) se Nikolić, eto, pod stare dane izgleda vraća. Kao prvoj ljubavi. Premijer Aleksandar Vučić ima bolju samokontrolu, no ovih je dana izrekao mnogo objeda na naš račun. “Ne razumijem ljude koji slave progon stanovništva. Potrebno je šest dana i šest noći samo da se pročita popis ljudi koji su otišli iz Hrvatske”, kaže. On nije poput Nikolića koji kaže da smo zločinci, Vučić nas samo drži glupavima. I zaboravnima.
Dakle, da ponovimo; Hrvatska je bila 1991. napadnuta, a nastavljači ideje velike Srbije iz Beograda inicijatori su oružane pobune dijela Srba iz Hrvatske. Nakon što su s okupiranih krajeva protjerali oko 250.000 Hrvata i nesrba, četiri godine su držali Hrvatsku presječenom. Kad su Hrvati krenuli oslobađati okupirane teritorije, Beograd se, kao i prije u povijesti, “izmaknuo” i ostavio svoj narod na cjedilu. Egzodus Srba iz RH kao posljedica jest tragičan, ali je još tragičnije zbog toga kriviti Hrvate, a ne potražiti krivca u – Beogradu. Zašto bi netko normalan u Srbiji sada mislio da Hrvati slave to što u RH nema ili ima malo Srba? Zašto bi Hrvati slavili to što su čitavi dijelovi teritorija sad prazni te na njima, nažalost, ne žive ni Srbi ni Hrvati?
Meni se čini da Nikolić, pa i Vučić opet podcjenjuju svoj narod jer misle da će im lako u glave utuviti da su im Hrvati najveći neprijatelji. Onako, s ljudskog stajališta, postavlja se pitanje – pa zašto to čine, zašto indoktriniraju nove generacije? Da uđemo u neki idući krug osveta? Sviđa mi se što je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović prepoznala opasnost i poslala Beogradu poruku: “Ne sijte novo sjeme zla!” Halo, Beograde, a da propustimo novu “rundu”?
>> Nikad više ljudi na ulicama Knina slavilo 20. obljetnicu Oluje
Ovo je nova ekspanzionistička i vojna doktrina Srbije. Organiziraš pobunu srba u nekoj zemlji, pošalješ vojsku u pomoć pobunjenicima, ako matićna zemlja krene oslobađati svoj teritorij pobjegneš i optužiš matićnu zemlju za genocidni progon.