Scene s ulica Hamburga, gdje se održava summit G20, uvelike podsjećaju na ono što se prije točno 16 godina događalo u Genovi na summitu G8. Te godine na summit je prvi put došao novoizabrani američki predsjednik George Bush, a antiglobalistički pokret bio je u svome velikom zamahu. Uz više od 200 tisuća prosvjednika na ulicama i brutalnost talijanske policije, tragedija je bila neizbježna. Otada s na svakom sličnom skupu na kojem je bio i George Bush mjere sigurnosti bile drakonske, a na organizaciju ovih skupova trošilo se na stotine milijuna dolara ili eura.
Obama je malo smirio situaciju, no dolaskom novoga američkog predsjednika i njegove čudne i štetne politike pojavljuje se novi prosvjednički pokret koji je upravo u Hamburgu pokazao kako u svijetu postoji kritična masa ljudi koja je spremna na sve kako bi svijet spasila od posljedica vladavine političkih lidera poput Trumpa. To više nisu antiglobalistički prosvjedi, već je borba protiv kapitalizma najnovijeg tipa glavna ideja koja vodi one koji su izašli na ulicu u Hamburgu. U odnosu na stanje svijeta otprije 16 godina, kada je došlo do velikih prosvjeda u Genovi, sadašnje stanje toga istoga svijeta puno je gore – veći je jaz između bogatih i siromašnih, klimatske promjene uzele su maha, a velika krizna žarišta prijete prerastanjem u nešto mnogo veće i opasnije.
Osim toga, u Hamburgu su se našli ruski predsjednik Putin, američki predsjednik Trump i turski predsjednik Erdoğan, trojica koja, zbog različitih razloga, spadaju među najkontroverznije političke lidere svijeta. To su političari koji ni malo ne pridonose rješavanju najvećih problema našega planeta. Štoviše, oni ih produbljuju i usložnjavaju.
Što Trump ima reći o klimatskim promjenama, koje su jedna od glavnih tema ovoga summita, a koje on ne priznaje? Što Putin misli o svjetskoj sigurnosti ili Erdoğan o ljudskim pravima i slobodama? I može li uopće summit lidera G20 iznjedriti neka spasonosna rješenja?
Prije ritualnog termina "klimatske promjene" koristio se ritualni termin "globalno zatopljenje" kao mantra za globalističko teroriziranje zemalja u razvoju. No, taj termin nije bio adekvatan, jer je bilo teško ljudima objasniti kakvo je to zatopljenje kad snijeg pada u ožujku, po zimi je minus 25, a oni moraju plaćati naknade za korištenje fosilnih goriva. Pa je tako uveden termin "klimatske promjene", s kojim se može sve. Pada kiša, eto klimatskih promjena. Nema kiše, opet promjene. Hladno, to je zbog promjena. Vruće, opet te klimatske promjene. Puše vjetar, klimatske promjene. Nema vjetra, eto opet promjena. Vjetar i kiša istovremeno, počeo je klimatski armagedon, odmah prestanite eksploatirati plin i uvezite 100 tisuća vjetroelektrana iz Njemačke.