Što se bijeli u gori zelenoj. Da su labudovi već bi poletjeli. No, u vrijeme ptičje gripe ti stihovi iz “Hasanaginice” i zajedničkih jezgri u BiH više ne drže vodu. A problema sličnih onima u “Hasanaginici” u BiH ima i napretek. Na brdovitom Balkanu, pa tako i u BiH, sve je više labuđih jezera, a sve manje baleta. Nisu razriješena nacionalna pitanja pa posvuda sviraju nešto narodno.
Ipak, nije sve tako crno; evo, u BiH iz Berlina stiže Zlatni medvjed. A čim u zemlju dvaju entiteta za tri naroda stigne nešto sjajno, mnogi se sjate oko toga kako bi i oni zasjali. Čak i oni koji su u vrijeme snimanja “Grbavice” dali svoj doprinos da s tim filmom bude što grbavije. Unatoč svemu i za razliku od njih, bosanskohercegovački film stanuje u Europi, pa scenaristi i redatelji ove i ovakve BiH s nepodnošljivom lakoćom uvjeravaju građane i narode kako će filmskom brzinom u euroatlantske integracije. Kao Mujo na Tahiti. Skupina bh tajkuna za ljetovanja na Haitiju naiđe na Muju i upitaše ga otkud on u mondenom ljetovalištu. – Letim ti ja avionom i čujem glas: Vankuver. Ja lijepo uzmem svoj kufer i bacim ga iz aviona. Zatim čujem novi glas: Tenerife!
Lijepo poslušam naređenje te bacim “tene” (tenisice) i “rifle”. Kad najposlije začuh glas: Haiti! Naređenje-izvršenje, haitim se i ja i evo me – objasni im Mujo. Ulazak BiH u Europu i veliki svijet na svoj način oslikava i pitanje u bh inačici kviza “Najslabija karika”: – Kako se na bosanskom kaže KAMIN? – UĐI!
No, ima i onih koji koji uporno vjeruju kako će BiH pomilovati luda sreća, kao onog Hercegovca na skijanju u Austriji. Ero bio na skijanju u nekom mondenom austrijskom skijalištu, gdje se sprijatelji s jednim Slovencem iz Europske unije. Odskijali su predaleko i zalutaju. Dugo su lutali i na njihovu ludu sreću naiđu na ranč starije bogatašice koja ih smjesti u jednu od nastambi na ranču. Kad je svanulo zahvale bogatašici, koja ih uputi u pravcu skijališta i hotela u kojem su odsjeli. Nakon mjesec dana Hercegovac dobije pismo iz Austrije. Pročita sadržaj pisma i telefonom nazove prijatelja Slovenca. – Jesi li ti, prijatelju, možda noću navraćao u kuću one starije bogatašice? – upita ga. – Jesam – prizna Slovenac.
– A jesi li se možda predstavio u moje ime i dao joj moju adresu? – Jesam – pošteno odgovara građanin Slovenije i EU. – Moram ti reći da je bogata Austrijanka umrla i svu svoju imovinu ostavila meni – priopći mu Ero s ovog svijeta.
