Ako izađem živ iz bolnice, sina ću nazvati po tebi!  obećao je Nuštranin Šandor Galgoci u vukovarskoj bolnici u listopadu 1991. godine svom spasitelju Zagrepčaninu Tomislavu Lesiću.

Život visio o koncu
Tomislav je teško ranjenome Šandoru, kojemu je život zbog velikog krvarenja visio o koncu, izravno dao svoju krv i spasio mu život kad ga je 2. listopada 1991. u Bogdanovcima u leđa ranio tenkovski mitraljez. Šandor je iz vukovarske bolnice, na sreću, izašao živ, s konvojem ranjenika, 23. listopada 1991. godine, i održao obećanje. Njegovo treće dijete, sin Tomislav, rodio se 20. studenoga 1991. godine, točno na dan kad su zločinci mučki ubili Tomislava Lesića na Ovčari, zajedno s još 199 hrvatskih vojnika i ranjenika iz vukovarske bolnice. Šandor tada nije ni slutio da je čovjek kojem, kaže, duguje svoj život i zahvaljujući kojem njegova djeca imaju oca, toga dana pogubljen.
 Cijelo sam vrijeme tražio Doca, tako smo zvali Tomislava, jer je u vukovarskoj bolnici nesebično pomagao ranjenicima. Da je ubijen na Ovčari doznao sam tek u veljači 1997.  godine, kad sam na televiziji gledao reportažu o njemu. Sav sam se naježio kad sam doznao da je Tomislav ubijen na dan kad je rođen moj sin Tomica. Jedan se život ugasio, a drugi je došao na svijet. Doca ću se sjećati dokle god sam živ!  rekao nam je Šandor Galgoci.
Tomislav Lesić je, naime, bio prva žrtva identificirana iz masovne grobnice na Ovčari 1997. godine. Tomislavova supruga Jasminka gotovo šest godina tragala je za svojim Tomicom. Konačnu potvrdu o njegovoj tragičnoj sudbini dobila je u veljači 1997. godine, kad je na zagrebačkoj Šalati prepoznala Tomičine ključeve koje su sudski medicinari pronašli u prednjem džepu njegovih traperica. Pet dana nakon što je na Mirogoju pokopala supruga stiglo joj je Šandorovo pismo.

Potresno pismo
"Vaš pokojni suprug, a moj nikad prežaljeni prijatelj Tomislav, dio je mene i moje obitelji. Gospođo, Tomislav mi je spasio život, dao mi je direktno svoju krv. Da nije bilo njega, moja djeca ne bi imala oca. (...) Zajedno smo proveli mnoge noći i dane, mnogo je radio i pomagao ranjenicima u vukovarskoj bolnici. Lakše smo provodili bolničku tragediju, znali smo katkad noću kartati...", pisalo je u Šandorovu pismu. Jasminka Lesić tada je doznala da je jedna obitelj u Nuštru, zahvaljujući njezinu Tomici, sretna i na okupu.
 Pismo je prekrasno. Pronašla sam ga tek nedavno, bilo je zametnuto u ladici. Sve ove godine nisam se javila gospodinu iz Nuštra. Ali sada sam odlučila da ću ga potražiti  rekla nam je Jasminka, koja sa 25-godišnjim sinom Tinom živi u zagrebačkoj Šenoinoj ulici. I nju je potreslo kad je doznala da je Šandorov sin rođen 20. studenoga, kad je njezin suprug ubijen na Ovčari.

Živ sam! Javi Mirjani da djetetu, ako bude dečko, da ime Tomislav! Objasnit ću joj zašto ako živ izađem iz bolnice prisjetio se Šandor jednominutnog telefonskog razgovora sa svojom tetom, preko jedine veze s vanjskim svijetom iz vukovarske bolnice, koji mu je, kaže, omogućila Vesna Bosanac. Šandorova supruga Mirjana, naime, u listopadu 1991. godine bila je u osmom mjesecu trudnoće s njihovim trećim djetetom. Do njegova poziva iz bolnice nije ni znala da je živ, jer su ga u MUP-u proglasili mrtvim, rekao nam je Šandor. Tomislav Galgoci prije dva dana proslavio je 15. rođendan. Zahvaljujući pokojnom Tomislavu Lesiću, i ovaj rođendan čestitao mu je otac Šandor.

Već od 7,99

U Zari još uvijek traju sniženja: Donosimo najbolje komade koje možete kupiti po super cijenama

VAŽNE REZERVE

FOTO Ovo je 10 država s najvećim zalihama zlata na svijetu, jedna je jako napredovala

4

NESVAKIDAŠNJE ISKUSTVO

Umro na tri minute i tvrdi da je vidio kako izgleda pakao. Jedna stvar ga je jako iznenadila

Brzo rješenje

S čajem s medom i limunom nećete pogriješiti, no ovaj napitak napravit će čudo vašem imunitetu

Financijska budućnost

Mladi i štednja za mirovinu: Realnost ili daleki san?

Banka poslala važno upozorenje klijentima: Ako ne pazite, možete pretrpjeti financijsku štetu