Libanon je opet na rubu građanskog rata poslije pada vlade jedinstva nakon što je Hezbollah, koji se protivi UN-ovoj istrazi ubojstva bivšeg premijera Rafiqa al-Haririja iz 2005., izašao iz vlade. U srijedu je libanonska agencija NNA prenijela izjavu predsjednika Michela Suleimana da je “vlada srušena”.
Progon i nasilje
Pad vlade postao je izvjestan u listopadu kada je objavljeno da je UN-ov Posebni sud za Libanon na tragu nekoliko članova Hezbollaha zbog ubojstva prozapadnog bivšeg premijera autobombom. Eksplozija 1000 kg TNT-a tada je ubila još 21 osobu, a kao odgovornu optuživalo se Siriju koja se uskoro vojno povukla iz Libanona. No, prošle se godine stalo spominjati nekoliko članova Hezbollaha, šijitske stranke bliske Iranu koja je dala do znanja da bi progon njezinih članova mogao izazvati nasilnu reakciju nekih njezinih dijelova.
U kolovozu je šef stranke Hassan Nasrallah objavio da je atentat iz 2005. izveo Izrael bespilotnom letjelicom, ali mu se nije vjerovalo jer to nije i dokazao, a u listopadu Hezbollah je najavio napuštanje vlade skupa s Alijanskom 8. ožujka oko sebe, što se protumačilo kao prijetnja da opet plane na Bliskom istoku. Pad vlade je uslijedio nakon što je premijer Libanona Saad al-Hariri, sin pokojnog bivšeg premijera, odbio sazvati sjednicu na kojoj bi se distancirao od UN-ove istrage.
Pokazivanje straha
Haririja mlađeg vijest je zatekla za posjeta Baracku Obami, koji je potez Hezbollaha protumačio kao “pokazivanje straha”.
S. Arabija – koja je donedavno sa Sirijom posredovala u libanonskom sporu – i Turska pozvale su Hezbollah na povratak u vladu. Ovime se Libanon našao u krizi sličnoj situaciji iz svibnja 2008. kada je u okršajima poginulo stotinjak osoba i kada je izvjesno bilo izbijanje građanskog rata. U prosincu je Wikileaks objavio depeše iz toga doba koje pokazuju da je Bejrut bio zabrinut zbog razvoja tajne mreže Iran telecoma u Libanonu te da je ministar obrane Libanona SAD-u i Izraelu omogućio špijuniranje Hezbollaha kao uvod u mogući napad na tu organizaciju.
Rat je tada izbjegnut dogovorom o izborima i dogovorom iz studenog 2009. o vladi koja je obuhvaćala stranke sa 118 od 128 zastupnika u parlamentu. S izlaskom Hezbollaha, koji je na popularnosti dobio socijalnim programima i obranom od napada Izraela iz 2006., vladu u Bejrutu podržava još samo 61 zastupnik.
izgleda da su ipak glave duboko u frižiderima...