Kada su prije 127 godina ulice Šibenika zasjale obasjane električnom rasvjetom, moglo se reći da je taj dalmatinski grad u tehnološkom smislu zasjeo na čelo tadašnje civilizacije. Električne lampe u tom trenutku nisu imali ni Beč, Rim, London... Tog 28. kolovoza 1895. godine u pogon je puštena hidroelektrana Krka, jedna od prvih u Europi, zahvaljujući kojoj je na šibenskim kalama zasvijetlilo 320 svjetiljki. Usporedbe radi, samo dva dana prije HE Krka otvorena je Teslina brana na Niagari. Bio je to prvi korak u iskorištavanju hidroenergije koja je s vremenom postala vrlo važna u našoj zemlji.
Prednosti i mane
U Hrvatskoj danas radi čak 26 hidroelektrana od kojih dobivamo oko 30 posto ukupne količine električne energije, a generalno ih se smatra sigurnim i obnovljivim izvorima koji uz proizvodnju struje u velikoj mjeri obavljaju i funkcije opskrbe vodom, obrane od poplava, zaštite zemljišta od erozije, navodnjavanja i odvodnje.
– To je uobičajena praksa promocije hidroelektrana, da one ne služe samo za proizvodnju energije nego da su njihove koristi višestruke. Ali u obzir se ne uzima da su sve te koristi u direktnoj konkurenciji s proizvodnjom energije. Za proizvodnju se koriste kubici vode i nekakav pad, što više kubika i što je veći pad, veća je i proizvodnja.
Ako se voda koristi i za vodoopskrbu i za navodnjavanje, onda dolazi do manjka proizvodnje struje. To da brane od poplava samo je donekle točno jer one sprječavaju manje i srednje poplave koje su u stvarnosti korisne jer voda se u poplavnoj zoni prirodno pročišćuje i cijedi u podzemlje otkud je crpimo za piće, ali su vrlo upitne kod velikih poplava koje su najopasnije – pojašnjava Irma Popović Dujmović, voditeljica projekata WWF-a (World Wide Fund for Nature), svjetske organizacije koja se godinama bavi zaštitom prirode. Situacija s hidroelektranama, kako kaže, nije crno-bijela jer uz neke prednosti koje imaju, poput one da im trajnost može, uz povremene modernizacije, doseći i više od 100 godina, tu su i negativni utjecaji. Uz već nabrojene mane tu je i utjecaj na biološku raznolikost.
– Rijeka teče, a ako je zaustavite podizanjem brane, dobijete jezero u kojem su potpuno drugi životni uvjeti te u njemu žive potpuno druge vrste. Oko 84 posto vrsta slatkovodnih populacija je u padu, ali to nije problem samo u Hrvatskoj nego i globalno. Iako hidroelektrane nisu jedini krivac, svakako su vrlo značajan faktor – govori Popović Dujmić. Još jedan veliki problem je i ispuštanje velikih vodenih valova jer elektrane često proizvode struju samo u večernjim satima kada je i najveća potrošnja električne energije.
Primjerice, prosječna dnevna razina protoka vode u rijeci Dobri je između 5 i 6 kubika po sekundi, a kada se u večernjim satima kroz brane ispuste velike količine vode taj protok dosegne i do 30, 40, pa do čak 120 kubika po sekundi. Zbog toga dolazi do velikih erozija tla, rijeka postaje neprikladna za kupanje jer joj se temperatura smanjuje, nema ni ribe jer voda odnosi mlađ i jaja...
– Hidropotencijal Hrvatske je više-manje do kraja iskorišten, a sva mjesta koja su ostala kao potencijalno zanimljiva poprilično su ekološki značajna pa bi izgradnja novih hidroelektrana značila uništavanje tih dodatnih vrijednosti.
Dakle, nove hidroelektrane ne bismo trebali graditi, ali jasno je da ih ne možemo u potpunosti zamijeniti jer ni sunce ni vjetar nisu stabilni izvori. Po meni bi neke hidroelektrane koje stvaraju velike probleme u lokalnoj zajednici trebalo zatvoriti, a druge modernizirati, ali ne samo u tehnološkom nego i ekološkom smislu – smatra Popović Dujmović.
Izgradnja ribljih staza
Pod ekološkom modernizacijom podrazumijeva, primjerice, izgradnju ribljih staza, rješavanje problema naglog ispuštanja velike količine vode niz vodotoke, a pod tehnološkom unapređenje i povećanje postojećih kapaciteta te modernizaciju sustava prijenosa i distribucije. Isto tako, iako je prije vladala paradigma da je pravo rješenje za okoliš gradnja manjih hidroelektrana, sada bi, prema mišljenju Irme Popović Dujmić, ipak trebalo, ako se već mora graditi, graditi veće, a ne manje elektrane.
– Manje elektrane se grade na manjim rijekama, a veće na većim i, kada stavite u omjer veličinu rijeke i elektrane, utjecaj na okoliš ostaje isti ili vrlo sličan, a manje elektrane proizvode doista mizerno malu količinu struje pa onda, ako već gradimo, bolje je napraviti veću nego više malih – zaključuje Popović Dujmić.
