Kada bi dan trajao dvostruko duže, Vladimiru Faberu i to bi vrijeme bilo kratko. Hiperaktivni 43-godišnji Zagorec, iznimno ponosan na svoje porijeklo, žestoki dinamovac, bonvivan i ljubimac žena neprestano je u pokretu. Takva mu je i karijera koju je - od prvog dana, kao diplomac beogradske policijske akademije - proveo u MUP-u.
Upućeni tvrde da je prva iskustva s neredima stekao za nereda na Kosovu, što je bila preteća ulaska u specialnu polciju Alfe s kojima je prošao čitav ratni put.
Faber je, pokazalo se to s prvim policijsko-političkim dužnostima nakon rata, nema dvojbe karijerni policajac koji je - uz napredak u hijerarhiji MUP-a, paralelno radio na sebi.
Odličan retoričar i organizator, govori jezike, odlično postaje sustav unutarnjih poslava, operativac s gomilom ideja, ali vrlo često pretjerano otvoren i iskren, ponekad i lakovjeran. Devedesetih je bio desna ruka Tomislavu Karamarku u PUZ-u i iz tog doba sežu njihove poslovne, ali i privatne veze.
Za razliku od Karamarka Faber se nikada nije - iako je o tome vrlo često govorio - okušao u privatnom poduzetništvu. Za Mandata Račanove vlade ponovno se - iz zapečka PU sisačko-moslavačke, kamo su ga gurnuli kao Karamarkovog bliskog suradnika, vinuo u Ravnateljstvo MUP-a. Rezltati su mu bili dobri, a glava je projekta Policija u zajednici. Iako se više puta spekuliralo o usponu do mjesta ravnatelja umjesto toga Ivica Krin poslao ga je u specijalnu misiju - u Osijek zbog slučaja Glavaš.
Uz puno prašine Faber je i taj mučni posao obavio. U Ravanteljstvu ga čekaju prepune ruke posla.
