Nakon više od stotinu godina konzervatori na otočju Galapagos pronašli su deset izleglih mladunca divovske kornjače rođenih u divljini. Historijski je to podvig koji je uslijedio nakon kampanje istrebljenja štakora završene prije dvije godine kada su helikopteri na otoku Pinzonu ispustili otrov za štakore koji nije toksičan za floru i faunu.
Divovske kornjače bile su na rubu istrebljenja 1960-ih godina kada je u divljini ostalo tek stotinu njih. Jedino što ih je spasilo je dugovječnost odraslih kornjača koje žive preko stotinu godina, piše portal Good news.
Štakori su na ekvadorski teritorij stigli zajedno s gusarima i kitolovcima u 17. i 18. stoljeću te su desetkovali populaciju divovskih kornjača. U periodu od 150 godina nije preživio niti jedan mladunac. Zbog toga se od početka 1960-ih, kada su osnovani Nacionalni park Galapagos i Fundacija Charles Darwin, jaja kornjača pažljivo skupljaju, otvaraju, a mladunci se podižu u zatočeništvu. Konzervatori su ih u divljinu vraćali tek nakon 4 do 5 godina kad su bili dovoljni veliki da se mogu oduprijeti predatorima. Zahvaljujući programu istrebljenja štakora, na otočju Pinzon trenutno živi oko 400 divovskih kornjača starih između 5 i 40 godina koje aktivno sudjeluju u prirodnome razmnožavanju na otoku.
Tek 11 od 15 različitih vrsta galapagoških kornjača preživjelo je izumiranje nakon što su ih ljudi lovili zbog hrane te za sobom doveli strane predatore kao što su svinje i štakori. Populacija kornjača koja je jedva preživjela izumiranje na otoku Espanola, bila je podvrsta hoodensis s tek tri mužjaka i 12 ženki. Bili su toliko raspršeni da se parenje u divljini nije moglo dogoditi. Potom su kornjače dovedene u Istraživački centar Charles Darwin 1971. kako bi prošli program parenja. Nakon 33 godine izleglo se više od 1200 potomaka koji su potom vraćeni u divljinu gdje se razmnožavaju prirodno.
>> Uginuo Usamljeni George, zadnja velika kornjača s Galapagosa
Ima nade...