Prije su takav rječnik koristili uličari, a onda ga je u javnu upotrebu na najvišu razinu digao lider oporbe Davor Bernardić, koji je prije mjesec i pol dana, prišuljavši se sa stražnje strane vladajućem HDZ-u, lansirao tezu o “rektalnom alpinizmu” predsjednika Hrvatskog sabora. No to nije sve. U međuvremenu se središnje mjesto političkog sukoba pomaklo za nekoliko centimetara i završilo na ženskom spolnom organu, s porukom desničaru Miroslavu Škori da o tom organu on odlučivati neće. Od alpinizma smo, dakle, tako došli do većih dubina, a poput požara se u krugu uglednih novinarki i političarki raširilo prosvjedno dizanje srednjeg prsta, koje na gotovo svim jezicima svijeta znači isto – odj...
I premda je ovo rječnik koji odgovara onom najnižem civilizacijskom, Facebook komuniciranju, akcija se pretvorila u prvorazrednu izbornu temu, kojoj, čini se, nema kraja. Škoro je tako preko noći postao uzurpator ženskih spolnih organa i prava, a otpor uzurpatoru pretvorio se u sudbinsko svrstavanje “svjetla” protiv “mraka” srednjeg vijeka. Posljedično, Škoro je za protivnike postao, kako ga već zovu, “Hitler iz našeg sokaka”, da bi oko njegove hitlerizacije bila stvorena velika koalicija u kojoj ga, bez pardona, sada sotoniziraju i u HDZ-u, i u SDP-u i svim ostalim lijevim listama. Škoro se, naravno, petljao tamo gdje nije bilo nikakve potrebe, nasjeo je koliko je dug na morbidnu raspravu o tome trebaju li žene koje su zatrudnjele silovanjem pobaciti ili ne i tako doprinio histerizaciji cijelog predizbornog nadmetanja.
U HDZ-u su to njegovo klizanje jedva dočekali pa su nastavili svakodnevno lupati po Škori, kao da će im to donijeti neku korist. Savjetnički izborni tim Andreja Plenkovića, koji je u nešto više od godinu dana uspio izgubiti sve izbore, a u međuvremenu su mu se pridružili još neki kojima je stran okus pobjede, Plenkoviću je odmah dao, naravno, krivi savjet, da još jače raspali po Škori. U savjetničkom timu, naime, smatraju da se najžešći predizborni rat mora voditi protiv Škore koji grabi HDZ-ovo biračko tijelo. To što se takva taktika pokazala potpuno pogrešna na nedavnim predsjedničkim izborima, gdje je HDZ-ova sotonizacija Škore završila porazom HDZove kandidatkinje Kolinde Grabar-Kitarović, nije nimalo bila poučna za taj tim. Nikako da shvate da HDZ-ovim prosvjednicima ničim neće moći ogaditi Škoru jer su oni već odabrali poziciju u kojoj žele kazniti Plenkovićev HDZ.
Nadalje, javna je tajna da HDZ računa da će u izbornoj noći, ostvari li Škoro veći broj mandata, pokupiti dio tih zastupnika po sistemu Bandićevih žetončića. Izborni tim računa i na još jedan osigurač koji bi trebao dovesti do pobjede HDZ-a, a to je personalizirani obračun na TV sučeljavanjima između Plenkovića i Bernardića, gdje bi šef HDZ-a trebao brutalno pomesti šefa oporbe i tako u zadnji čas preokrenuti pobjednički trend Restart koalicije. I onaj prvi plan o prelasku dijela Škorinih zastupnika na HDZ-ovu stranu, kao i ovaj drugi o brutalnom TV poniženju šefa oporbe, u stvarnosti baš i nemaju šanse za uspjeh, i to zato što su već svi čuli za te planove. Realno, do prelaska Škorinih zastupnika u HDZ neće doći. Barem ne tako brzo i olako. U SDP-u također znaju da će se HDZ kao za zadnju slamku uhvatiti toga da Plenković na mišiće smlavi Bernardića pa će šefa oporbe sigurno dobro pripremiti za taj dvoboj, a prvi, na HTV-u, već su uspješno izbjegli.
Osim toga, Plenković se tu ponaša kao da je on izazivač, a uopće ne koristi, što jest frapantno, činjenicu da je Vlada upravo spasila pola milijuna radnih mjesta “korona milijardama”. Ovakva taktika HDZ-a nema puno izgleda stoga što se radi o lošijoj kopiji strategije koju je Ivo Sanader primijenio prije trinaest godina, kada je jednostavnim sloganom “Glas za HSP je glas za SDP” uspio ostvariti preokret pa je Anto Đapić umjesto devet mandata, koliko su mu davale ankete, uspio osvojiti samo jedan. Sada su okolnosti drukčije, HDZ je slabiji nego onda, a zahvaljujući tome što je Plenković počistio svoje desno krilo, desne političke snage znatno su jače nego Đapićev HSP 2007.
Na kraju, niti je Plenković Sanader niti je Škoro Đapić. Hitlerizacija Škore mobilizirat će pak ljevicu, ali HDZ-u to ne pomaže i stoga što je doprinos smanjivanju HDZ-ovih šansi u desnom biračkom tijelu dala i Grabar-Kitarović, čiji će uzdignuti srednji prst HDZ skupo koštati. Njoj je taj potez bio fizički lak, no poruka HDZ-ovim biračima, bez obzira na to glasali oni za “originalni” HDZ ili “alternativni” Škorin, glasila je – premda ste me obožavali kao desnu kraljicu Hrvata pet godina, ja to nisam, nego mislim isto što i Jelena Veljača, žestoka kritičarka “nazadnosti” u Hrvata. Udarac je to HDZ-u od njegova donedavnog glavnog brenda, koji mu je sada najmanje trebao.
>> VIDEO Mijić: Srednji prst bivše predsjednice prvenstveno je upućen Andreju Plenkoviću
Zemlja s tradicijom Ive Robića i Vice Vukova, zemlja bogate glazbene tradicije uz pomoć medijske koruptivne mafije lansira jednog provincijalnog pjevača u političko nebo i s njim zagađuje sebe samu. Zemlja u kojoj jedan Škoro može uopće biti neki faktor u javnom životu može to samo uz masovnu kretenizaciju rulje i masovno teroriziranje Ankice Mamić i Krešimira Macana. Dodajte uz to tipa koji je karijeru započeo cinkanjem i zatvorskim progonom hrvatskih studenata 1971 a medijski podobnog i vječnog Žarka Puhovskog i dobili ste idiotizam koji odgovara Gazpromu i ruskim trabantima. Sve to Ivankoviću nije važno kao ni pojava ruskog kapitala u hrvatskoj politici. Bijedno kao i lajava rulja koja svojim komentarima dokazuje da ne zavređuje doli biti sluga. Povijest dugo traje a hrvatski provincijalizam trijumfira u Škori. Umjesto stida rulja se njime ponosi Fuj!