Početkom godine euro je proslavio svoj deseti rođendan. Istodobno, mnogi se pitaju koliko dugo će još poživjeti. Ekonomski rast u eurozoni nikada nije bio niži, nezaposlenost nikada viša, a javne financije nikada u većem neredu.
Radi li se nešto na rješavanju tih problema?
EU je pristupila rješavanju krize s više frontova. U suradnji s MMF-om, zemljama u financijskim problemima dani su zajmovi da bi mogle uredno otplaćivati svoje obveze. Samo Grčkoj, Irskoj i Portugalu osigurano je skoro 400 milijardi eura potpore.
Također, radi se na prevenciji samog uzroka nastanka krize. Osnažen je mehanizam za kažnjavanje država koje prekorače dozvoljenu granicu deficita (3%) i javnog duga (60%), a uvedena je i nova procedura kojom se motre vanjske i unutrašnje neravnoteže svake zemlje. Gomilanje tih neravnoteža uzrokovalo je nakupljenim ranjivostima (visok javni i vanjski dug, prekomjerna zaduženost kućanstava i gubitak konkurentnosti). Propisane su i kazne za zemlje eurozone koje prekorače zadane limite.
Što se tiče kazni za prekoračenje dozvoljenog deficita, one su postojale i prije, od 1997. godine, ali nikada nisu implementirane. Razlog tome je pogrešno postavljen sustav koji je zahtijevao kvalificiranu većinu glasova za izricanje kazni (što znači da su ga velike države članice kao Francuska i Njemačka koje su bile među prvim prekršiteljima mogle lagano blokirati). Sadašnja pravila uvode automatsko plaćanje kazni, dok se kvalificiranom većinom glasova to može spriječiti (što je puno teže za izvesti). Najnoviji dogovor svih članica EU (osim velike Britanije) je da se ograničenje javnog duga uključi u Ustave članica da bi ih se dodatno potaklo da održavaju fiskalnu disciplinu.
Budući da je tijekom krize postalo jasno da se negativni financijski impulsi vrlo brzo prenose iz zemlje u zemlju, EU je osnažila i nadzor nad bankama, osiguravajućim društvima, mirovinskim fondovima i investicijskim kućama. Prije su tijela na EU razini imala samo savjetodavnu ulogu dok se nadzor vršio na nacionalnoj razini. Početkom 2011. s radom su započele institucije koje imaju ovlasti nad svim financijskim institucijama na području EU. Tako je tijelo za nadzor banaka, nakon provođenja stres testa bankarskog sektora, naredilo da se izvrši dokapitalizacija banaka da bi bile otpornije na šokove. To se prvenstveno odnosi na otpis duga Grčkoj (ovoga ljeta načelno je dogovoreno da investitori otpišu 50% grčkog duga) što će najviše pogoditi banke u Francuskoj, Italiji i Grčkoj.
Glavni test efikasnosti svih gore navedenih mjera su tržišta. Ako tržišta percipiraju mjere dovoljnima da priječe daljnju eskalaciju krize, prinosi na obveznice država u problemima neće rasti. Za sada su investitori još uvijek pesimistični i možda će biti potrebne dodatne mjere da se potakne optimizam na tržištu. Ostaje otvoreno pitanje ima li EU dovoljno "municije" da spriječi moguće razbuktavanje krize. U svjetlu toga, radi se na osnaživanju Europskog mehanizma za stabilnost koji bi trebao preuzeti financiranje država članica u problemima od sredine ove godine. Također, razmatraju se mogućnosti uvođenja euroobveznica (tzv. Stability Bonds) čemu se, prirodno, protive sve zemlje s AAA rejtingom kao što su Njemačka i Francuska budući da bi njima to poskupilo zaduživanje. Razgovara se i o uvođenju poreza na financijske transakcije što je isto problematično pitanje za zemlje s razvijenim financijskim sektorima (npr. Velika Britanija) koje se boje bijega kapitala.
Budućnost eura usko je povezana s budućnošću EU i eurozone. Unatoč svim negativnim događajima od početka krize moguće je da EU iz cijele krize izađe jača. Naime, iako je produbljivanje krize materijaliziralo sve dugo nakupljane rizike u državama članicama i neke od njih dovelo na rub bankrota, postoji i pozitivna strana u ovakvom razvoju situacije. Kada je pozicija zemlje povoljna (visok gospodarski rast i viškovi likvidnosti na međunarodnom tržištu kapitala), političari nemaju dovoljan poticaj za provođenje reformi.
Potaknuta krizom, EU je u zadnjih dvije godine, zajedno s državama članicama, započela uspostavljati čvršći okvir za ekonomsko upravljanje. Sve mjere usmjerene su na motrenje vanjskih i unutrašnjih neravnoteža, s posebnim naglaskom na vođenje zdravih i održivih javnih financija. Te mjere vode ka uspostavljanju bliskije fiskalne unije i boljoj koordinaciji ekonomskih politika. A baš to je neophodno za efikasno funkcioniranje monetarne unije i održavanje eura na dugom i zdravom životu.
