Mnoge je sablaznila tvrdnja bivšeg jednomandatnog šefa države, koji je ustvrdio da su širokobriješki franjevci 1945. bili legitiman vojni cilj te da su ih stoga partizani legitimno i likvidirali. To kaže ne samo političar, nego i sveučilišni profesor prava. Zato bi bilo dobro čuti od njega je li i likvidacija Andrije Hebranga 1949. godine također bio legitiman cilj Titova režima?
Zašto o Hebrangu danas? Zato što će se 11. lipnja navršiti točno 70 godina od Hebrangove likvidacije, nakon što je dan prije odveden iz beogradskog zatvora Glavnjača gdje je bio zatočen od 7. svibnja 1948. godine. Pretpostavlja se da je brzo nakon odvođenja iz zatvora likvidiran na nepoznatom mjestu, a do danas se ne zna ni gdje ni kako niti je njegova obitelj ikad doznala za njegove posmrtne ostatke. Režim je samo objavio da se objesio o radijator u zatvoru.
O Hebrangu danas i zato što ga se vjerojatno više gotovo nitko neće sjetiti, osim rodbine.
O njemu se posljednji put pisalo kad su se za Vlade Ivice Račana od Srbije tražili njegovi posmrtni ostaci. I na tome je sve stalo. Na Hebranga treba danas podsjetiti i zbog te tužne okrugle obljetnice, koja bi trebala biti obilježena i na državnoj razini, barem nekim prigodnim skupom, ali i zbog toga da se i na njegovu primjeru podsjeti na karakter Titova režima, kao i na činjenice zbog kojih je Hebrang izgubio glavu, no i na toliko poznato ljevičarsko licemjerje koje u obranu Tita opravdava Hebrangovu likvidaciju.
Nije uopće sporno da je Hebrang bio komunist. Nije sporno ni da je na kraju pao kao žrtva vlastite partije i revolucije. Tito je dao likvidirati svoje dojučerašnje najbliže suradnike i prijatelje, baš kao što je to, samo u još većoj mjeri, radio njegov uzor Staljin u SSSR-u.
Ali Hebrang je bio jedan od najsposobnijih ljudi partije. Štoviše, Britanci su ga stavljali odmah uz Titov bok. Prvi korak prema njegovoj eliminaciji bio je još prije kraja rata, kad je formalno u Beogradu dobio niz saveznih funkcija. To je toliko poznat način micanja ljudi pa su i opasnog Hebranga sklonili iz Hrvatske dajući mu više funkcije, ali je ostao bez baze, pa onda i bez moći. Zašto je sklonjen? Jer je previše zagovarao hrvatski suverenitet u tadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji. Bio je uvijek glasan i jasan. Tako je Titu predbacivao zašto se kuna iz NDH u Hrvatskoj zamjenjuje za jugodinare po puno nepovoljnijem omjeru nego u Srbiji srpski dinari ili kune u BiH. Bila je to još jedna pljačka Hrvatske, ista onakva kakva se u beogradskoj režiji dogodila nakon 1918., kad su se austrougarske krune zamjenjivale za jugoslavenske dinare.
Hebrangu je presudio Titov strah da bi u srazu sa Staljinom, Staljin mogao Hebranga postaviti na čelno mjesto KPJ. Dovoljno je pročitati Titov osobni dnevnik iz tog doba, pa vidjeti kakve je sve strahove proživljavao. Dogodio se onda Informbiro, pa su zaredale optužbe i uhićenja i utamničenja tisuća komunista i drugih koji su često i lažno optuženi, Goli otok se punio, kao i mnogi drugi logori i tamnice, mnoge je progutala noć, a među takvima našao se i Hebrang. Tito ga je odlučio likvidirati i jednom zauvijek riješiti se mogućeg konkurenta na partijskom prijestolju.
Mučno je, međutim, danas slušati poklonike Titova kulta kako javno opravdavaju i Hebrangovu likvidaciju. To je na tragu Vesne Pusić, Stipe Mesića, već spomenutog jednomandatnog bivšeg predsjednika i drugih takvih, koji za sve to imaju opravdanje, za sve takve i slične likvidacije, jer je samo problem što nisu formalno sudski osuđeni na smrt.
Jer i za Hebranga titoisti kažu da je dobro što je likvidiran, jer da bi bio gori od Tita, da je Tita zamijenio na čelu partije, i da bismo pod Hebrangom imali staljinistički režim kakav su imale Poljska, Čehoslovačka, Mađarska, Rumunjska... Svi oni znaju da bi Hebrang sigurno skinuo Tita, i svi oni znaju i imaju dokaze da bi Hebrang bio gori od Tita. Naravno, sve samo obična naklapanja, da se zaštiti Titov lik.
Ima još nešto u svemu tome. Nevjerojatno je kakav su staljinistički režim imale spomenute zemlje, da ne nabrajam i one preostale iz bivšeg istočnoeuropskog komunističkog lagera. Jer što reći na činjenicu da su sve te zemlje danas gospodarski pretekle Hrvatsku, da je Hrvatska na dnu EU upravo zahvaljujući tom nekom profinjenom Titovu softsocijalizmu, koji nam je i danas kao omča oko vrata, kao sidro koje nas drži na dnu mora. Što nismo imali režim kao Poljska? Danas bismo bili ekstra bogati!
Pogledajte i video o životnom putu Franje Tuđmana:
Dugogodisnja jugo-komunisticka indoktrnacija i pranje mozga rezultat je taj da i danas Hrvatskom vladaju razni Titoisti zaogrnuti "demokratskim plastem" SDP-a i HDZ-a. Cak postaju sve glasniji razni Josipovici, Habulini, kojekakve Darije Oreskovic ,Rade Boric i Lore Vidovic. Dok nam mlade generacije "odgajaju " razni profesori tipa Jovic, Pupovac i slicni , Hrvatskoj je zagarantirano mjesto u jugo-komunistickom blatu na dnu Evrope.